Bojkot FTV

Mučenje konja u Španiji

Spašen jež

Spašena sova

Izvještaji O Stanju Na Prostoru Šireg Regiona

WSPA Balkans Workshop (English)

Konferencija End Cap

Borbe Pasa

Stop Agoniji Životinja U Transportu

‘‘NOA’’ Protiv Odluke Grada

Ne Cirkusu U Banja Luci

‘‘NOA’’ Protiv Cirkusa

Akcija Flaer

MEDIJI O LOVU

Izumiru tetrijeb, divokoza, vuk, ris, medvjed...

Datum: 10.03.2007 19:50
Autor: Natsanda Tadić
Izvor: Nezavisne novine

Borba za zaštitu ugroženih životinjskih vrsta u svijetu je u punom jeku već godinama, dok u BiH većina građana ni ne zna koje životinje su ugrožene i koliko je potrebno truda da one opstanu. Za sada su stručnjaci u BiH jasno izdvojili šest trenutno najugroženijih pripadnika životinjskog carstva. Tako su, u okviru Projekta razvoja i zaštite šuma BiH ključnim ugroženim životinjama kojima se treba posvetiti posebna pažnja proglašeni divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk i ris.

MALOG TETRIJEBA VIŠE NEMA

`Stanje ugroženosti je promjenjiva kategorija. Ona može biti opšta (usljed bolesti ili nekih prirodnih katastrofa) ili uzrokovana lošim gazdovanjem, neplanskim odstrjelom, krivolovom, trovanjem i sl. Ovih šest vrsta izdvojeno je, budući da, na primjer, tetrijeba ruževca, odnosno tetrijeba malog, koji je svoja iskonska staništa imao na masivima Maglića i Zelengore i na planinskoj kosi između Glamočkog i Kupreškog polja, danas na našim planinama više nema`, objašnjava Živko Rapaić, jedan od autora studije `Ugrožene vrste divljači u BiH`. Mali tetrijeb je nestao još šezdesetih godina prošlog vijeka, kazao je Rapaić i istakao da su njihovi projekti dobrim dijelom usmjereni ka ponovnom naseljavanju staništa ovom plemenitom vrstom.

Prema novijim istraživanjima, velikom tetrijebu i divokozi prijeti ista sudbina zbog neuvažavanja životnih potreba za hranom, zaklonom i mirom, što je naročito izraženo u posljednjih 15 godina.

Prema riječima Rapaića međutim, kada je riječ o krupnim mesojedima razlozi su drugačiji.`Promjene u prirodi BiH za sada ne ugrožavaju opstanak ovih vrsta. Međutim, usljed njihovog globalnog statusa ugrožene vrste svrstani su u tu kategoriju i kod nas`, kazao je on.

Uzroka koji vode ka ugroženosti neke vrste ima mnogo. I pored zakonske odredbe (Zakon o lovstvu RS čl. 9 i Federacije BiH čl. 13) da je `zabranjeno da se lovljenjem ili na drugi način ugrozi opstanak bilo koje vrste divljači u prirodi`, divljač je i te kako ugrožena.

Prema riječima Zorana Maunage, dekana Šumarskog fakulteta u Banjaluci i koordinatora izrade studije, čovjekova okolina predstavlja kompleksnu zajednicu biljnih i životinjskih vrsta, a očuvanje biološke raznolikosti u prirodi jeste jedan od osnovnih uslova opstanka vrsta.

`Stanišni uslovi u BiH i danas su povoljni za sve vrste divljači koje su tu i ranije egzistirale. Ipak, kao posljedica nerazumnog čovjekovog ponašanja situacija je daleko od zadovoljavajuće. U prvom redu veliki problem predstavlja krivolov, koji je najveća opasnost za opstanak svih vrsta divljači`, kazao je Maunaga.

Osim toga, veliki problem, istakao je, predstavlja i način gazdovanja staništima.

LOV I KRIVOLOV

Gazdovanje lovištima zapravo je uređeno tako da se svako lovačko udruženje brine o određenoj teritoriji. Prema riječima Igora Šmanje, sekretara Lovačkog udruženja `Zmijanje` Banjaluka, lovištima upravljaju profesionalne lovačke službe.

`Da bi neko postao lovac on mora da stažira godinu dana, nakon čega stiče pravo polaganja lovačkog ispita, a potom i status lovca. Tako su i članovi lovočuvarskih timova zapravo ljudi s položenim lovačkim ispitima. To su timovi u kojima stručni ljudi, pretežno volonterski, rade na očuvanju lovišta i na njezi pojedinih životinjskih vrsta`, rekao je Šmanja.

Ipak, kako je naveo, stanje nije onakvo kako bi stvarno trebalo da bude, s čim se slažu i stručnjaci angažovani oko Projekta razvoja i zaštite šuma BiH. Divokoze i tetrijebi su, prema njihovom mišljenju, ugroženi upravo zbog jako izražene pojave krivolova. Nemilosrdnim odstrjelom opustošena su brojna iskonska staništa ove vrijedne vrste, a ukupna površina staništa manja je za polovinu u odnosu na staništa koja su divokoze naseljavale u periodu do 1992. godine. Za razliku od tadašnjih 5.000, sadašnji broj divokoza iznosi oko 940.

`Iako generalno u ocjenama stručnjaka preovlađuje ocjena 'stabilno', ovakva ocjena primjenjiva je samo na područja Čvrsnice, Sušice i Zelengore. U svim ostalim slučajevima divokoza je i te kako ugrožena. Prosječan godišnji odstrjel je sedam jedinki, tako da su godišnji gubici oko devet odsto od sadašnje brojnosti populacije`, stoji u istraživanju.

Kako se čini, međutim, opstanak divokoza čak je i `zagarantovan` u odnosu na sudbinu koja se sprema tetrijebu velikom, a koja je tetrijeba ruževca (malog tetrijeba) već zadesila. U BiH je početkom 20. vijeka zbog očuvanih šuma i male otvorenosti područja bilo mnogo tetrijeba, koji su postepeno potisnuti u viša područja. Stručnjaci iznose podatke da je sadašnja veličina staništa umanjena za jednu trećinu u odnosu na onu iz 1992. godine, tako da ih ovdje danas obitava nešto više od 700 i to samo u području od Plješivice do Koprivnice.

Što se medvjeda, vuka i risa tiče, usljed svog globalnog statusa ugrožene vrste oni su i ovdje svrstani u tu kategoriju. Na globalnom planu, redukcija brojnosti medvjeda u posljednjih 100 godina ubrzana je primjenom vatrenog oružja, budući da su čovjek i medvjed direktni konkurenti za prostor i resurse širom svijeta. Za vuka se, međutim, u BiH može reći da je čak i proširio svoja staništa.

`Sadašnja brojnost procjenjuje se na oko 600 jedinki i to na staništima u planinskom području Dinarida, u šumama centralne BiH, uz zapadnu i južnu granicu s Hrvatskom pa sve do istočne granice s Crnom Gorom i Srbijom`, navode stručnjaci. Posljednja ugrožena vrsta - ris, inače jedna od autohtonih vrsta divljači na određenim prostorima Balkana, na većem dijelu ovog prostora početkom prošlog vijeka bio je potpuno istrijebljen. Ponovno prisustvo risa na područjima BiH bilježi se od kraja prošlog vijeka i to kao posljedica njegovog naseljavanja u Sloveniji.

`Ukupna veličina sadašnjih staništa risa obuhvata oko 350.000 hektara, a brojnost populacije se uvećala, te se cijeni da na prostoru BiH živi oko 60 risova`, stoji u studiji Projekta razvoja i zaštite šuma BiH.

KAZNE do 20.000 KM

Iako je stanje tako pesimistično danas se na sajmovima lova u BiH mogu vidjeti preparirani primjerci risa, koji su najčešće nastradali u krivolovu, a predstavljeni kao pronađene `uginule` jedinke.To nije slučaj samo s ovom životinjom. Danas se broj većine vrsta životinja toliko smanjio da je neophodno angažovanje čovjeka da bi se te vrste održale. Svijet je već dugo na tom stepenu razvoja da životinje mora zakonom štititi.

U našoj zemlji su međunarodni propisi još u fazi razmatranja, a domaći zakoni su prema mišljenju Živka Rapaića već približeni onim evropskim.

`Mislim da su nas Zakon o lovstvu RS iz 2001. godine, kojim se propisuje da divljač mogu loviti samo lica koja imaju položen lovački ispit, te u Federaciji BiH novi federalni zakon o lovstvu iz 2006. uveliko približili evropskim standardima`, kazao je Rapaić.

Pa ipak, mnogo je onih koji se na zakone jednostavno ne obaziru, a čiji postupci štete prvenstveno divljači. Čak ni pojedina lovačka udruženja nemaju stalno zaposlene kadrove odgovarajućeg profila, a njihov broj i struktura nisu zadovoljavajući. Igor Šmanja, međutim, ne slaže se s tim.

`Osnovno pravilo je da, ako se nešto prirodi uzme, onda to mora i da joj se vrati. Prirodna ravnoteža mora da bude očuvana i u tom smislu naša je dužnost da broj ustrijeljenih životinja nakon lova 'namirimo'. Ne samo lovočuvari nego i sami lovci se bore protiv krivolova`, tvrdi Šmanja. Ukupan broj lovaca procjenjuje se na nekih 18.000, tako da je to zaista mnogo `čuvara` koji se brinu o uništavanju predatora, uređenju lovišta i sl.

Šmanja je naveo `da sve rade u skladu sa zakonom i da im je riječ ministarstva amin`.Istakao je da je stanje sada bolje nego što je to bilo za vrijeme i poslije rata, budući da su novčane kazne za krivolov jako visoke. One su najčešće izražene u hiljadama KM, od minimalne kazne za uništavanje gnijezda (150 KM) sve do kazni vezanih za mrkog medvjeda koje mogu da dostignu čak 20.000 KM.

Međutim, da je krivolov i dalje prisutan i pored rigoroznih kazni pokazuje i ugrožen opstanak upravo divokoza, tetrijeba, medvjeda, risa i vuka, ali i ostalih životinjskih vrsta.`Krivolovom je onemogućena planska zaštita i uzgoj divljači, te obezvrijeđene mjere na uređenju lovišta. Njime se poništava ozbiljni i plemeniti trud svih onih koji nastoje da ugroženu divljač u našoj zemlji zadrže u optimalnom kapacitetu`, upozorio je Maunaga.

INFO NOA

Počeo brutalan lov na tuljane

Datum: 30.03.2007 15:10
Autor: Nina Tomiljanović
Izvor: Nacional neovisni news magazin

U protekle četiri godine brutalnim metodama kao što je razbijanje glave željeznim šipkama ili, rijeđe, hicima iz pušaka, ubijeno je preko milijun grenlandskih tuljana Greenpeace Kanada, Svjetsko udruženje za zaštitu životinja i kanadski ''Zeleni'' pozvali su premijera Kanade da "odmah zabrani komercijalni lov tuljana koji je počeo u petak i ubijeno je 800 tuljana. Riječ o najvećem pokolju morskih sisavaca na svijetu.

Brojni naućnici i stručnjaci za pitanja zaštite životne sredine vjeruju da je lov na tuljane prijetnja opstanku te vrste. U protekle četiri godine rutalnimmetodama kao što je razbijanje glave željeznim šipkama ili, rijeđe, hicima iz pušaka, ubijeno je preko milijon grenlandskih tuljana.S druge strane kanadska vlada i zajednice ribara insistiraju da su im dopunski prihodi potrebni te navode službeni podatak da su prošle godine od 335.000 ulovljenih tuljana zaradili oko 25 milijuna dolara.

Uglavnom se kože tuljana prodaju modnoj industriji u Norveškoj, Rusiji i Kini. Prodaje se i radi ulja i mesa. Za svakog tuljana dobiju oko 78 američkih dolara. Ove godine Kanada dopušta izlov 275,000 tuljana, 5000 više nego lani.

Ovogodišnji lov na tuljane počeo je dosta otežano zbog loših vremenskih uslova, a to je najvjerovatnije i jedan od razloga jučerašnje nesreće gdje su život izgubila trojica lovaca na tuljane, te se za jednim traga, kada se njihov čamac prevrnuo u ledenim vodama zaljeva San Lorain.To je jedan od 16 brodova koji su pratili veliko krdo tuljana između Nove Škotske i Newfoundlanda.

Lovački čamac koji se prevrnuo prevozio je šestočlanu posadu. Jedan brodić je spasio dvije osobe nakon prevrtanja čamca, dok ronioci i dalje tragaju za četvrtim članom posade. Čamac je u petak prijavio navigacijske probleme, nakon čega mu je Kanadska obalna straža pokušala pružiti pomoć.

INFO NOA

Lovački salto mortale,  bez trapeza u Šekovićima!

Monstuozno umlaćivanje  majke vučice i “ velika” hajka na dva  mala vučića u Šekovićima  BiH!         

http://www.blic.co.yu

Ovo je  najsurovije novinarstvo koje na najgori mogući način prezentuje ovaj narod kao divljake iz vremena kada se čovijek borio sa zvijerima za opstanak  u praskozorje civilizacije. Nikako ne možemo prihvatiti ovakav pristup događaju i načinu pisanja jer je direktno ugrožavanje prava životinja od strane novinara  koji je zaboravio da priroda nije samo naša, dijelmo je  sa njenim  stanovnicima koji imaju pravo braniti  se kao i svoja staništa.Ovako brutalno umlaćivanje vučice koja ima mlade je prezentovana kao nadljudska hrabrost što treba da je sramotno. Životinje treba poštovati u nihovim prirodnim staništima. Ljudi sve više gube taj osjećaj i grožavaju životinje te uz to očekuju potpunu dominaciju u prirodi. Tu leže osnove  nepoštovanja prava životinja. Priroda je data svima ne samo čovjeku. On je jedini koji ju uništava radi zarade. 

Zar ste morali gospodo lovci ubiti ta dva siročeta? Zar je to ono što vas čini lovcima (ubijanje mladunčadi ) slabih i izgubljenih? Ko može to prihvatiti kao normalan postupak? Samo  “novinar”  takav postupak može uzdići na nivo velike hajke hrabrih lovaca, a da pritom ne sagleda i položaj  izmrcvarene i umlaćene  životinje  kojoj su  mladunčad “strašni vukovi“ proglašeni opakim zvjerima i uz  veliku hajku ubijeni iz čiste gluposti jednim metkom. Ovo je štih za Erazma Roterdamskog i pohvalu ludosti. 

Koliko još smrti trebate? Znate li odgovor? Pitajte se ponekad? Čine li Vas te smrti sretnima? Ko vam daje pravo da se tako bahato  ponašate prema životu drugih bića?
Etika lova je nešto bez čega se ne ide u lov ni na muhe, a kamoli na (zaštićene ugrožene vrste). Za ubijanje se odgovara pred zakonom. Vježbate djeljenje smrti? Svaki život je nenadoknadiv  gubitak pogotovo kako znate u proljeće, šume su pune mladunčadi koja nastavljaju vrstu.

Isprike  tipa  “znate”  bjesnilo  kao opravdanja je slaba i prozirna priča u koju ni  sami nevjerujete. Takvim opravdanjima možete krenuti redom bez imalo odgovornosti,  nemojte  štititi od bjesnila ubistvima,  Vi dobro znate da se već odavna  koriste  meke  sa zaštitnom vakcinom za životinje  koje nikad niste postavili da bi zaštitili zdravlje životinja. Vi i dalje  ubijate, ima se sve što  komecijalnim lovom dođe dobro došlo.  (mala je razlika od objesti i bjesnoće )
Plijen grabljivica je i generacija koja dolazi. To je kliše ponašanja koji patentirate za budućnost, mladi koji će sutra biti građani svijeta neće imati uzore u Vama  jer  nemate nikakvih humanih  sadržaja  osim ubijanja  sve drugo je farsa i opravdanje za  vašu izopačenost. Grozno je što se jednostrano gledanje na događaj  koji je u osnovi  rijedak slučaj i kao takav je neobično vrijedan.

Naslov bi mogao biti i ovakav :

"Žrtvovanje majke vučice koja je pokušala u bezizlaznoj situaciji  progonjena ovčarskim psima spasiti svoju mladunčad  žrtvujući svoj život  napadom na pastira. Ovakve rijetke  primjere samožrtvovanja za svoje  potomstvo  koje zapažamo kod mnogih životinja mogu bit lijep primjer svima. Požrtvovnost ove divne majke vučice  koju su na tako brutalan način  do smti dotukli ne priznavajući joj njeno prirodno pravo na odbranu, a ni pravo na odbranu njenog  potomstva.

U neočekivanom  bliskom susretu sa  opasnošću  progonjena ovčarskim  psima  mlada vučica  je mogla pobjeći i bijegom  spasiti svoj život  ali nije  mogla ostaviti svoje mlade razjarenim psima . Njen majčinski instinkti za očuvanjem vrste bio je jači.Osjećaj bespomoćnosti dao joj je snagu da se upusti u neravnopravnu borbu sa vođom čopora  (čovjekom). Svojim napadom je  samo kupovala par sekundi vremena kako bi svojom svjesnom  žrtvom dala šansu vučićima da se udalje od opasnosti koja im prijeti. što bi i sama učinila da nije došla u poziciju progonjene zvijeri. Ona samo nije mogla sa dva mala vučića tako brzo izbjeći prijetnji pasa. Ova mlada  odgovorna majka vučica  je zaslužila spomenik na sred Šekovića  i veći i ljepši od svih poznatih.

Vi razmislite zašto.

S poštovanjem  za  majke vučice.

Krivolovci koriste snajpere, automatske puške i mine
Autor: Adis Šušnjar 22.03.2008 18:48
(članak iz Nezavisnih Novina)

Krivolov, neuređeno gazdovanje šumskim područjima i neprovođenje zakona, razlozi su zbog kojih su šume u Federaciji BiH sve siromašnije autohtonim divljim životinjama. Ugrožene životinje koje su zaštićene zakonom, ubijaju zbog mesa, zbog trofeja, a neko iz čistog zadovoljstva. Krivolovci ne biraju oružje. Životinje ubijaju automatskim puškama, snajperima, minama...

U Savezu lovačkih organizacija BiH tvrde da su krivolovci mahom tajkuni za koje nikakav zakon ne vrijedi. Hidajet Halilović, predsjednik Saveza lovačkih organizacija BiH, kaže da se krivolovci ne boje zakona i da se u šumi ponašaju kao bogovi i da su zbog toga sve divlje životinje u FBiH ugrožene.

"Oni čak ne vode ni računa o biološkom minimumu. U lovu se koristi oružje iz proteklog rata. Krivolovci koriste snajpere, automatske puške i mine. Njih ne zanima ni kada je vrijeme lova na određenu divljač. Problem je što su to uglavnom tajkuni koji imaju farme u prirodi, džipove i ne boje se nikog. Osjećaju se jačim od zakona", upozorava Halilović.

Dodaje da su za suzbijanje krivolova zaduženi malobrojni lovočuvari koji nemaju velike ovlasti i koji su često izloženi prijetnjama. Tvrdi da lovočuvari nemaju ovlaštenja da nekoga pretresu ili oduzmu mu oružje zbog krivolova.

"Kada policija ne može ništa krivolovcima, šta im može jedan lovočuvar. Kada se utvrdi kroz disciplinski postupak da je neko učinio krivolov, oduzima mu se članska karta, ali on opet ide u lov. Saradnja policije i lovačkih društava negdje je dobra, a negdje loša. Krivolovcu je potrebno oduzeti oružje, ali to nije u našoj nadležnosti. Potrebna je jaka sprega lovačkih društava s policijskim organima da bi se suzbio krivolov", ističe Hidajet Halilović. Lovočuvarima prijete i upotrebom snajpera.

Lovočuvar pokriva teritoriju od 20.000 hektara, a lovačka društva u FBiH imaju dva ili tri lovočuvara, ovisno od veličine teritorije.

"Problem je što lovočuvari koštaju, a lovačka društva nemaju novaca. Da bi neko postao lovočuvar, poptrebno je da je uzoran lovac i da poznaje teren. Negdje su plaćeni, a negdje rade kao volonteri", dodaje Halilović.

Dževad Nuhić, lovočuvar Lovačkog društva "Bugojno", krajem prošle godine otkrio je krivolov u dijelu lovišta ovog lovačkog društva. Krivolovce koji su ustrijelili srnu, zaštićenu divljač, fotografisao je pa su mu krivolovci prijetili.

"Bili smo udaljeni jedni od drugih. Rekli su mi da imaju snajper da bi me odmah pokosili. Poslije su se povukli s čistine u šumu i otišao sam na lice mjesta. Zatekao sam ubijenu srnu koja je nosila dvoje mladih", priča Nuhić. Kaže da je i ranije otkrivao krivolovce, ali protiv njih nikad nije podnesena krivična prijava.

"Ovaj zadnji slučaj je stigao do suda jer postoje fotografije. I ranije smo prijavljivali krivolovce, ali policija poslije ništa nije učinila. Nemamo zaštitu i zato smo izloženi opasnosti", tvrdi Dževad Nuhić.

Amer Šečić, sekretar Lovačkog društva "Bugojno", kaže da je najlošija situacija u bivšem lovištu "Koprivnica", gdje je nekad često lovio Josip Broz Tito.
Loša situacija u bivšem Titovom lovištu.

"To lovište trenutno nije u ničijoj nadležnosti, niko ga ne kontroliše. Bilo je bogato mrkim medvjedom i divokozama. Divokoza više nema. Tu su bile linije razgraničenja i mnoge životinje su stradale u ratu", upozorava Šečić.

Sefir Barućija, portparol MUP-a Srednjobosanskog kantona, kaže da je krivolov krivično djelo i da je policija dužna da reaguje na dojavu o krivolovu.

"Neosnovane su pritužbe na policiju. Policija je dužna da reaguje i mi takve slučajeve proslijedimo tužilaštvu koje poslije odlučuje da li će pokrenuti krivični postupak. Sjećam se da je policija prošle godine u jednom travničkom naselju prilikom rutinske kontrole automobila otkrila u prtljažniku ubijenog medvjeda. Policija je privela dvojicu muškaraca, a istragu je preuzelo Kantonalno tužilaštvo", dodaje Barućija.

Jusuf Zornić, portparol MUP-a Kantona Sarajevo, tvrdi da policija u ovom kantonu interveniše kada je u pitanju krivolov.

"Kada se dobije dojava o krivolovu, blokiraju se izlazni putevi i traže krivolovci. Ne znam koliko je bilo tih slučajeva, ali ih je bilo", ističe Zornić.

Saša Kunovac, asistent na Šumarskom fakultetu u Sarajevu i jedan od autora studije "Ugrožene vrste divljači u BiH", tvrdi da danas u lovačkim društvima oko 80 odsto lovaca ne poštuje etičke norme.

Navodi da su u cijeloj BiH divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk i ris najugroženije životinje. Kazna za krivolovce do 20.000 KM" Ugroženi su i srna, kuna zlatica, jarebica, tri vrste orlova i sova buljina. To su sve autohtone vrste. Pretpostavlja se da u BiH najmanje ima risova, oko 60 i to uglavnom na području Igmana. U ratu su istrijebljena ograđena lovišta lopatara, divljih svinja, muflona, a danas i preostalim divljim životinjama prijeti opasnost. Najveća opasnost za životinje je krivolov, zatim zaostale mine iz rata", objašnjava Kunovac.

Dodaje da se srne i divokoze uglavnom love zbog mesa, a medvjedi, vukovi i druge životinje za trofej. "Na legalnom tržištu jedan medvjed, i to samo koža i glava, košta oko 20.000 KM. Ne znam koliko je na crnom tržištu ali se krivolovcima sigurno isplati ubijati ove životinje", ocjenjuje Kunovac. Podsjeća da je 2006. godine u FBiH usvojen kvalitetan Zakon o lovstvu. "Zakon je dobar, ali se ne provodi. Kazne za krivolovce su od 500 KM do 20.000 KM i oduzimanje opreme. Problem je što vlada politika nezamjeranja i lovočuvari nisu u položaju da suzbiju krivolov. Federalni i kantonalni inspektori vrše samo kontrolu nad gazdinstvom i ne mogu pomoći u suzbijanju krivolova. Kada bi se kažnjavalo, bilo bi drugačije. Država bi trebala stimulirati uspješne lovočuvare, a kažnjavati krivolovce", predlaže Saša Kunovac.

On upozorava da će i budući autoput 5c kroz BiH ugroziti divlje životinje. Kaže da je neophodno uraditi zelene prelaze za životinje kako se to radi i u svijetu. Nema sistema pa "lovi ko hoće i šta hoće"

"Mene su vlasti već kontaktirale kako bi riješile problem zelenih prelaza za krupnu divljač. Ti prelazi predviđeni su kod Kaknja, planine Prenj i na još nekim mjestima. Mislim da bi bilo bolje da se urade tuneli jer ti prelazi opet mogu iskoristiti krivolovci kako bi dočekivali tu divljač", kaže Kunovac.

Vlado Soldo, pomoćnik ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, tvrdi da je u Federaciji BiH neophodno što prije proglasiti lovišta i putem natječaja odrediti ko će njima upravljati kako bi se stvorio sistem jer trenutno "lovi ko hoće i šta hoće".

"Vršimo pritisak i na kantone i na federalnu vladu da ustanovimo lovišta u Federaciji BiH koja bi se putem natječaja dodijelila lovačkim društvima ili nekim drugim pravnim licima koja mogu da gospodare lovištima. U Kantonu Livno već su proglašena lovišta. Otvorićemo natječaj za upravljanje tim gazdinstvima. Kada se bude znalo ko je gazda, lakše će se i suzbiti krivolov", objašnjava Soldo, dodavši da će ovo ministarstvo finansijski pomagati održavanje lovišta.

Najavljuje da bi sva lovišta u FBiH trebala biti proglašena u toku ove godine. "Na taj način stimulisaćemo one koji budu upravljali lovištima i ovaj pristup nema alternativu. Sada imamo situaciju da su lovočuvari izloženi prijetnjama", rekao je Soldo.

Kad se bude znalo ko je odgovoran za neko lovište, tvrdi on, biće sve drugačije i tada će i policija biti obavezna da pomogne u suzbijanju krivolova. Hitno zaštititi ugrožene vrste.

Vlado Soldo, pomoćnik ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, kaže da se u BiH moraju očuvati bogata staništa autohtonih životinja. "BiH je poznata po divokozi i medvjedu. Naših divokoza ima u cijeloj Evropi, čak i u Argentini. Njihova staništa su na Čvrsnici i Prenju i te životinje moramo zaštititi, a sada je zaista krajnje vrijeme za to", upozorava Soldo.

INFO NOA