Zatočeništvo

- Bengalski tigar. Samotnjak, noćni grabežljivac. Ne voli visoke temperature pa zato veći dio dana provodi u ljenčarenju u hladu ili kupajući se u vodi. Životna dob 15 godina.
- Afrički slon, najveći i najjači od svih kopnenih sisara. Živi u velikim krdima koji dnevno prelaze i do 80 km. Životna dob 70 godina.
- Orka ili još poznata pod nazivom kit ubica jedan je od najmoćnijih morskih sisavaca. Žive u grupama i u stanju su da preplivaju stotine kilometara u potrazi za hranom. Životna dob 35 godina.

Da li su zoološki vrtovi i vodeni parkovi zaista pravo mjesto za držanje životinja poput ovih?

Da li postoji stvarno tolika potreba da držimo divlje životinje u zatočeništvu ili je to samo još jedan od hirova koje je izmislilo čovječanstvo radi svoje zabave? Šta stvarno možemo ponuditi tim bićima? I kakav život oni naposlijetku od nas dobijaju?

Prostor koji im pružamo je rijetko, skoro ni tada, sveden na minimum onoga u prirodi i često je smanjen do gotovo nepostojećeg. Životinje koje bi u prirodnim uslovima prelazile nekoliko desetina kilometara prijeđu istih nekoliko koraka svaki dan.
Neke od najbržih životinja na svijetu kojima je prirodna kretnja, skoro uvijek, trčanje u malim kavezima ne mogu ni pravilno da hodaju.
Pticama je oduzeto njihovo najveće bogadstvo koje ih je odvajalo od drugih bića. Sposobnost letenja! Rijetko mogu samo malo zalepršati krilima. Gospodari neba sada ne lete visoko već samo stoje na postolju kao drvene lutke. Zbog takvih okolnosti u kojima žive nije rijetko da životinje poput orlova i supova oboljevaju od raznih bolesti kostiju.

Kitovi i delfini gospodari dubina sada nerijetko plivaju u svega nekoliko metara u hemijski tretiranoj vodi, bez izgleda da mogu više od toga. Ali nije samo u pitanju veličina prostora u kojem životare ova bića. Pitanje se postavlja i o kvalitetu prostra koji je nerijetko ispod nivoa podnošljivog.

Naši najbliži rođaci i svijeta životinja zamjenili su bezbroj mogućnosti koje im pruža šuma za nekoliko dječijih igračaka koje su neizbježan dekor svakog prostora u kojem se nalaze majmuni. Satima, danima i godinama primorani su da velike krošnje drveća zamjenu sa vještački napravljenim igračkama, koje bi ih trebale navodno zadovoljiti.

Pitanje zatočeništva povlači i mnoga druga pitanja. Kao na primjer. Socijalni kontakt unutar iste vrste! Slonovi, zebre, lavovi, kitovi i delfini kojima je socijalni odnos u njihovom krdu, jatu od velike važnosti nerijetko su u zatočeništvu potpuno sami. A one koje su poznate kao samotnjaci, nočne zvijeri ili plahe životinje izložene su 24 h budnom oku radoznalih njima nekih čudnih bića.
Nije rijetkost da mnoge životinje usljed stalne izloženosti frustraciji i dosadi podlježu teškim psihičkim oštećenjima koja se manifestuju kao npr. Stalno kretanje na istom pravcu, samoozljeđivanje, konzumiranju vlastitog izmeta. Budući da nemaju šta da rade ove životinje postaju psihotične.

Postojanje zoo vrtova i vodenih parkova često se opravdava činjenicom da oni postoje radi edukacije i očuvanja ugroženih vrsta. Očuvanje je postalo glavni marketinški trik čitave zoo – industrije. Međutim, brojevi i statistike ipak pokazuju jednu drugu sliku.
Većina životnja koje se nalaze u zoološkim vrtovima i vodenim parkovima nisu ugrožene, oni su jednostavno samo eksponati za privlačenje publike. Svega 5 – 10% životinja u zatočeništvu su ugrožene, a samo jedan mali dio od njih bude vraćen u divljinu sa nekim uspjehom.

Riječ očuvanje je na usnama skoro svakog vlasnika zoo vrta i vodenog parka ali u stvarnosti životinje koje vidimo u malim kavezima, malim bazenima neće ići uskoro kući. Oni su tu samo radi zabave malograđanske publike i radi zarade jedne grupe ljudi.

Ne zaslužuju li životinje bolje? Zaslužuju li one zaista doživotnu kaznu samo zbog naše zabave?

INFO NOA