NOA priloga za Glas Amerike

Zaštita životinja u BiH: Novi zakon trebalo bi da bude prekretnica.

Autor: Dragan Stegić

Odnos prema životinjama u Bosni i Hercegovini je, tradicionalno, veoma loš i stoga je neophodno učiniti mnogo toga da se takvo stanje promijeni, poručuju aktivisti Društva za zaštitu životinja NOA iz Banjaluke. Članovi Društva su za više od dvije godine postojanja sproveli nekoliko akcija na spašavanju i udomljavanju različitih životinja.

Bogdana Mijić, sekretar i Dragomir Mijić, predsjednik NOA-e kažu:

„Iz iskustva znamo da su životinje u ovoj zemlji ugrožene u svakom pogledu, počevši od životinja koje se koriste za ishranu… njihov način smještaja, prehrane i tako dalje… pa preko divljih životinja, kućnih ljubimaca…. Jer ljudi smatraju da sve te životnje služe njima… i ne shvataju da životinje moraju imati određene uslove u kojima žive i određenu slobodu….“

„Cilj rada društva NOA je humanizacija odnosa prema životinjama. Ako pogledate sve izvještaje koji se odnose na ugroženost životinja… da će u narednih deset godina doći do izumiranja ili nestajanja pojedinih vrsta…. čak jedne trećine životinja na planeti… to je dovoljan razlog za početi se baviti zaštitom životnja na jedan potpuno drugačiji način nego što je to do sada rađeno.“

Situacija bi se trebala promijeniti nabolje, smatraju u društvu NOA, zaživljavanjem nedavno usvojenog Zakona o zaštiti životinja BiH, kao i odgovarajućih entitetskih zakona.

Gospođa Mijić tim povodom ističe:

„Sada, po tom zakonu, kada on stupi na snagu, u roku od godinu dana svaka opština ima obavezu da formira prihvatilište za životinje koje su bez vlasnika i da na taj način rješava problem.“

Time bi se trebala izbjeći masovna eutanazija, posebno pasa i mačaka lutalica, što je u mnogim opštinama Bosne i Hercegovine bila masovna pojava, ističu u društvu NOA najavljujući i druge konkretne akcije na zaštiti životinja.

Gospodin Mijić o tome kaže:

„Dolaskom novog zakona o zaštiti životinja, veliki broj životinja koje su nalaze u privatnim rukama, znači privatnim zoološkim vrtovima… čak i po kojekakvim garažama, hangarima gdje imate ljude koji drže tigrove… u hangarima znate, te životinje će biti oduzete. Način njihovog daljneg rješavanja… gdje ih smjestiti… ne možemo ih prepustiti slučaju i odstrelu… i radi toga će 2009. biti u znaku organiziranja centra za prihvat životinja koji će imati jednu mnogo širu namjenu… Već sada pokušavamo sa Holandijom dogovoriti zaštitu vuka i zaštitu medvjeda na području Bosne i Hercegovine.“

Planovi veliki, ali imajući u vidu mnoge akcije koje su sproveli u Društvu za zaštitu životinja NOA, poput spašavanja medvjeda Miljena iz Prijedora koji je našao svoj dom u Francuskoj, za očekivati je da će i narednom periodu biti dosta toga učinjeno za dobrobit životinja. I one, životinje, kako poručuju iz NOE, imaju pravo na bolje uslove života.

INFO NOA

Ljubi sve bližnje svoje

Kako će novi zakon o zaštiti životinja pomoći BiH u još jednom koraku ka Evropi

Piše: Džeilana Pećanin Allison
U danas objavljenoj video priči Glasa Amerike, našeg dopisnika
 iz Banja Luke Dragana Stegića,

Dragomir Mijić, predsjednik Društva za zaštitu životinja NOA , kaže:
„Iz iskustva znamo, da su životinje u ovoj zemlji ugrožene u svakom pogledu, počevši od životinja koje se koriste za ishranu… njihov način smještaja, prehrane i tako dalje… pa preko divljih životinja, kućnih ljubimaca…. Jer ljudi smatraju da sve te životinje služe njima… i ne shvataju da životinje moraju imati određene uslove u kojima žive i određenu slobodu….“

Slične riječi su naši gledatelji mogli čuti i u par navrata od čelnika Društva za sprečavanje okrutnosti prema životinjama, iz Sarajeva, Velimira Ivaniševića, ili, kako ga mnogi poznaju,  Velje Psa, koji je takođe govorio za naš program. S agresivnijim prodorom zapada u BiH, svakim danom sve više i temeljitije, na površinu je izbio još jedan problem koji Evropa ne želi vidjeti u BiH: problem pasa, mačaka i drugih životinja - beskućnika, izloženih okrutnosti ljudi. To nije na apsolutnom vrhu liste prioriteta za Uniju, ali je apsolutno na listi. Bez zakona o zaštiti životinja, bez azila za nezbrinute životinje, bez zakonskih kazni za počinitelje okrutnosti, Bosna i Hercegovina sebi stvara tek još jednu prepreku za brže integriranje

Poznajući jako dobro moju domovinu, moj rodni grad Sarajevo, i bosansko-hercegovački narod uopće, svjesna sam da mnogi još uvijek ne vide ništa do obične ludosti u dovodjenju, i provodjenju zakona za zaštiti životinja, a u izgradnji odgovarajućih , humanih azila vide tek puko traćenje novca. Tu su naravno, totalno u krivu, iako , držeći se takvih stajališta, ne znači da se radi o okrutnim ili bezosjećajnim ljudima.Radi se medjutim o tome da je  odnos prema životinjama u Bosni i Hercegovini i ,  usudjujem se reći, cijelom području Balkana tradicionalno, veoma loš, a azili, humana kastracija i sterilizacija životinja kako bi se spriječili novi beskućnici,  i zakoni protiv svake vrste okrutnosti prema njima su jednostavno u većini potpuna nepoznanica.

Medjutim, u Sjedinjenim Državama i na Zapadu je to nezaobilazni dio društva. Osim toga,   urađene su, i dalje se rade, brojne naučne studije kroz koje je dokazano da je okrutnost prema životinjama znak predispozicije za okrutnost i nasilje prema ljudima, a vodi i na mnogo opasniju stazu: stazu budućeg ubojice. Stoga je edukacija od najmanjih nogu, učenje djece  - ako ničemu više onda barem poštovanju prema životinjama, sastavni dio svega onog čemu djecu treba podučavati kako bi bili stabilni i psihički zdravi ljudi. Ljudi koji će se groziti besmislenog nasilja, i uživanja u tuđem bolu.

U Sarajevu je nedavno izglasan i zakon o zaštiti životinja, prvi u BiH, a kada smo putem ankete Glasa Amerike na  internetu, pitali ljude šta misle o tome, najveći broj onih koji su uzeli učešća u anketi je odgovorio: takav je zakon nužan našoj zemlji jer ga ima svaka civilizirana zemlja. Dakle, odgovori Bosanaca i Hercegovaca obećavaju mnogo svjetliju budućnost životinjama u BiH, i samim tim, i ljudima koji se možda još nisu ni rodili.

Na mom najdražem web site-u u BiH, www.animalsosa.ba, osnivač Društva, i moj prijatelj, Velimir Ivanišević izmedju ostalog je postavio i ovo:

Dok su u srednjem vijeku u Europi mačke ubijane zbog sumnje da su povezane sa Sotonom, u islamskim državama ih se poštovalo zbog redovitog održavanja čistoće. Mačke su, zapravo, jedine životinje kojima je dopušten ulazak u džamiju. Prorok Muhammed je toliko volio svoju mačku Muezzu, da je jednom prilikom, kako ne bi probudio ljubimicu koja je spavala na rukavu njegove košulje, odrezao rukav i otišao na molitvu. Često je držao govor gladeći mačku u krilu. Nekoliko papa je posjedovalo mačke a među njima je i papa Benedikt XVI.. U Japanu, bijela mačka Maneki Neko smatra se simbolom sreće, a zbog toga se naziva Sretna mačka, te se čak koristi kao "kasica" za prikupljanje novca.

Velja Pas pokušava ovim probuditi ljubav prema životinjama kod onih vjernika koji ju  još uvijek nemaju u sebi. S obzirom na to kako ljudi tretiraju životinje, ne čudi da čovjek mora posezati za svime što mu je na raspolaganju i što mu može pomoći da u ljudima probudi milosrđe prema životinjama.

Međutim, ako je čovjek pravi vjernik, bilo koje vjere, ne treba mu nikakvo podjsećanje na njegovu dužnost da voli i štuje ono što je dragi Bog stvorio. Da ljubi, da brani, da hrani, da skloni od zime, da izliječi, ako može. Kako čovjeka, tako i životinju.

INFO NOA