NASLOVNA O NAMA MATERIJALI VIJESTI ARHIVA GALERIJA LINKOVI KONTAKT

 

WEB SEKCIJA
ZANIMLJIVOSTI
AKCIJE

Bojkot FTV

Mučenje konja u Španiji

Spašen jež

Spašena sova

Izvještaji O Stanju Na Prostoru Šireg Regiona

WSPA Balkans Workshop (English)

Konferencija End Cap

Borbe Pasa

Stop Agoniji Životinja U Transportu

‘‘NOA’’ Protiv Odluke Grada

Ne Cirkusu U Banja Luci

‘‘NOA’’ Protiv Cirkusa

Akcija Flaer

GALERIJA
ZAKONI I AKTI
TEME +
1. Lov
2. Krzno
3. Zatočeništvo
AKCIJE

Spašen jež!

Događaj sa godišnjeg odmora jedne aktivistice  rescue team  NOA

Moj maleni jež!

Nedavno sam boravila u Dalmaciji u jednom prelijepom selu, i kao i svaki put, i ovaj, nosim sa sobom pregrst doživljaja. Jednog dana sam pomagala jednoj baki da utovari sijeno u pojatu i zamalo sam se iznenadila i dobrano uplašila jer sam osjetila da me je nešto bocnulo u nogu. Bolje sam pogledala i vidjela da je to jež. Odmah sam ga iznijela van i primjetila da je sav nekako mlitav, kao da je jedva živ. Stavila sam ga na travu i on je samo tako skoro nepomično ležao, sa opruženim nogicama i jedva otvorenim očima. Moja prva reakcija je bila, hajde da mu dam vode, možda je žedan. I kako nisam imala tog momenta ništa pri ruci jednostavno sam sipala vodu u moj dlan i gurnula moju ruku pod njegovu njuškicu. I zaista sam se iznenadila, ježić je počeo piti vodu kao da je to nešto najnormalnije u životu. Onda sam odjurila po malo kruha natopljenog u mlijeko i na tanjiriću mu ponudila. I gle čuda, jež je počeo jesti i onda ponovo piti vodu. Nekoliko minuta je tako uzimao te vodu, te kruh i onda najnormalnije počeo hodati bez ikakve bojazni iako je već bilo nekoliko ljudi koji su to sve gledali. Još više nam je bilo čudno to jer je  bilo skoro podne, a u to vrijeme oni su skriveni u nekom mračnom prostoru.

Tek tada mi je baka ispričala da je on morao ući u njenu pojatu kad su, kako ona kaže, donja vrata koja su u razini sa zemljom bila otvorena. A tome  je bilo tada vec 15 dana  i za svo to vrijeme on nije mogao izići van i jedino što je imao  bilo je  suho sijeno u pojati. Ne znam baš kakve su njihove  potrebe  jela i pijenja vode. Ali po svojoj prilici bi uginuo da se nije  dogodilo kako se dogodilo.
U svakom slučaju meni je drago da me je bocnuo u nogu jer sam ga tako i primjetila.

Nakon  sat vremena hodanja i vraćanja  na tanjirić sa vodom i kruhom, moj maleni jež je otišao u prvi grm. Nadam se da je sretan i zadovoljan. Ovo je jedno novo iskustvo za mene pa ga želim podijeliti sa prijateljima - rescue team  NOA  koji takođe  pružaju pomoć životinjama.

 

 

INFO NOA

KALENDAR

© 2006 - 2008 - Design by SM