Nameće  se  pitanje. Skvoteri imamo li potrebu za slobodom? 12.05.2009.

Skvot i skvotiranje, anglizmi u našem jeziku od izvornog squat – čučanje. Izraz se pojavio u javnosti sredinom devedesetih  kao stvarna  potreba mladih. Ova potreba  za alternativnim smještajem, prostorom  življenja i prakticiranja kreativne primjerene kulture u prostorima za druge i drukčije. Alternativna umjetnost i način življenja van institucionalnih oblika bez utjecaja kulture za mase i svega onoga što nude mediji komercijalne kulture i ustanove koje nameću svoj način mišljenja kroz razne sadržaje.

Alternativci na taj način jedino traže svoj kulturni i životni prostor u zajednici sa istomišljenicima. Prostor koji obično nije samo usko vezan uz drugačiji pogled na kulturu življenja već i nešto više u smislu filozofije življenja. Što mnogi u našoj sredini nažalost još ne razumiju i najćešće krivo neosnovano optužuju.
Grad Banja Luka što prije bi trebala dodjeliti i ustupiti na korištenje napuštene pogodne objekte koje bi urbani mladi mogli neometano koristiti za svoje potrebe u skladu sa svojim stilom življenja. U našoj sredini nebi bilo teško naći takve objekte. Urbani alternativci sve teže pronalaze svoje mjesto i sadržaje koji su im kulturološki prihvatljivi u gradu. Ovo sve uočljivije stanje postaje opći problem urbane omladine u regionu.Velika većina mladih je isključena iz javnog života a istovremeno je izložena pritisku  manipulacije raznih oblika sadržaja i djelovanja. Urbana omladina koja svjesno ne pristaje na konzumerizam, dnevnopolitičke manipulacije potpuno je bez podrške i mogućnosti da zadovolji svoje elementarne kulturne potrebe u sredini kojoj izgleda samo fizički pripada. Istovremeno ovaj dio mladih isključen je iz bilo kakvih planova i aktivnosti, što direktno  utiče i na samo mentalno zdravlje mladih u Banja Luci.

Studije u svim zemljama u tranziciji ukazuju na podatak da su upravo mladi najveće žrtve u tim zemljama.Nemogućnost iskazivanja identiteta ima trajne duboke  posljedice pogotovo u sredinama koje nameću šematizirane oblike maskulture. Subkulture malih zajednica koje nemaju svoj dnevni prostor u kojem se osjećaju prihvaćenim trpe. S toga  smatramo da nešto se hitno mora poduzeti i učiniti i u našoj sredini po tom pitanju. Mladi ne prihvataju klasične stereotipe i nametnute im okvire koji su u službi formiranja nove  generacije potrošača i gutača medijskih žvaka.
Oni ne pristaju na šematizirane oblike kao ni na kliše koji im se nudi  kao jedini sadržaj.Oni žele biti kreatori načina života. S toga je sve više mladih u emocionalnim krizama identiteta izazvanih stanjem u kojem egzistiraju samo fizičkom prisutnošću jer ne prihvataju nametnuti način života potrošačkog društva koji im se uporno nameće u svakodnevnom životu.
Pomenute  kuća za skvotere, znače život po mjeri shvatanja. To su jedina mjesta u gradovima koja skvoteri mogu smatrati svojima i ako nisu njihovo vlasništvo. Zapad je davno prepoznao opravdanost ovakvim potrebama mladih.
Skvotiranje u razvijenim demokracijama ima veoma dugu tradiciju i ono je neophodno potreban društveni ventil mladih u pogledu izražavanja slobodne razmjene iskustava.  Kod nas su slični pokušaji do sada propadali. Uglavnom zbog netolerantnosti sredine prema mladima koji žele ostati van sistema ili zbog same primamljivosti lokacija građevinskoj mafiji ili građevinskim mešetarima. Na pitanje. Zašto je tako?: "Pa jednostavno ljudi na zapadu imaju kulturu i prihvataju skvotiranje kao nešto sasvim normalno.
U Londonu,Berlinu,Amserdamu skvotovi su alternativna središta urbane kulture i trajna  su potreba mladih u tim gradovima. Skvotiranje je na zapadu nezaustavljivo u porastu." Sociolog sa Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar Benjamin Perasović, koji je i sam boravio u nekoliko skvotova širom Europe, smatra kako presija prema skvoterima nije pohvalna za bilo koje društvo:“Mladi danas nisu uniformni niti ih smijemo siliti da budu uniformni, kao u  vrijeme ideologija iz vremena socijalizma.“

U današnje vrijeme globalizacije , forsiranog formiranja potrošačkog društva u zemljama u tranziciji moramo prihvatiti one koji ne pristaju na ponuđene modele potrošačkog društva. Oni na ovim prostorima takođe moraju imati veću otvorenu mogućnost da istaknu svoje ne pripadanje potrošačkom društvu.Iskustvo nam nalaže da mogu i trebaju postojati takvi otoci nezavisne  nekomercijalne alternativne kulture.” Direktorica Instituta za demokraciju Andreja Feldman suglasna je s Perasovićem te smatra kako treba senzibilizirati javnost za takva stremljenja mladih:
"Dakle, jako puno se treba raditi na osvještavanju o tome kako je potrebno mijenjati obrasce ponašanja, koji su u našem slučaju, sasvim sigurno, još vrlo konzervativni.”

Skvoteri su izvorno osobe koje bespravno ne nasilno useljavaju u napuštene objekte koji se ne koriste duže vrijeme. U glavnom ti objekti bilo to stanovi , kuće, fabrički pogonili skladišta su u lošem stanju usljed dugogodišnje nebrige vlasnika. Sama riječ skvoter se uvriježila za moderne nomade, nekadašnje hipije ili današnje alternativce.
Kako u našim gradovima , kao i uostalom u cijelom okruženju, postoji  cijeli niz praznih napuštenih i neiskorištenih prostora, koji propadaju i ne pronalaze svoju svrhu. Bolje je da ih neko skvotira nego da propadaju  sve dok njihovu vrijednost ne otkrije građevinska mafija. Jer, skvoteri na specifičan način transformiraju napuštene ili prazne prostore i spajaju svakodnevni život, umjetnost i društveni angažman. S obzirom na to, ali i činjenicu da skvoteri nisu baš skloni izlaziti u javnost sa svojim pričama, za nadati se je da neki skvotovi postoje i da će ih uskoro nastajati sve više.

INFO NOA