Samo za uporne koji će pročitati text do kraja...conspiracy theories..
SVIJETSKA EKONOMIJA :: Ptičja gripa – javni i tajni plan.
Ovo je nevjerojatna priča o ljudima koji su mislili da se mogu "igrati Boga", ali to nisu. To je priča o aroganciji i pohlepi za moći. To je priča o našoj budućnosti kao zdravih ljudskih bića. To je priča o patentiranju života radi privatnih profita i privatne kontrole nad ljudima.
Želio bih odmah na početku reći koja je zapravo svrha GMO hrane. Od 1970-ih, službena politika Sjedinjenih Država je sustavno ubijanje stanovništva širom svijeta, posebno u resursima bogatim zemljama u razvoju
Poljoprivrednici širom EU organiziraju spontane zone «bez GMO» i vrše pritisak na svoje političare da ne pognu glavu pred zahtjevima WTO-a. Istraživanja mišljenja pokazala su da europski građani, kada ih se pita, izražavaju snažan negativan stav prema GMO
Ista obitelj Rockefeller i njihova Rockefellerova zaklada osnovali su takozvanu znanost genetičkog inženjerstva. To je "njihov" projekt. Oni su ti koji se "igraju Boga" .
Strah zbog ptičje gripe također se koristi za jačanje globalne dominacije poljoprivredno-industrijskih kombinata i industrijskih farmi peradi po modelu Tyson Foods Inc. sa sjedištem u Arkansasu.
Kad bi WHO prisilio azijske i europske vlade, uključujući i Hrvatsku, da natjeraju svoje farmere da kokoši drže u kavezima, mali proizvođači bi bankrotirali, a velike poljoprivredno-industrijske firme poput Tyson Foodsa ili CP Groupa sa sjedištem u Tajlandu, preuzeli bi tržište.
Nemamo puno vremena da promijenimo situaciju, pa ću biti izravniji nego obično: GMO su ono što Pentagon zove "dominacija punog spektra". Kontrola nad svima, svagdje, kroz vojnu, ekonomsku, zdravstvenu kontrolu (uključujući i psihologiju) te kontrolu hrane. Ovo je nevjerojatna priča o ljudima koji su mislili da se mogu "igrati Boga", ali to nisu. To je priča o aroganciji i pohlepi za moći. To je priča o našoj budućnosti kao zdravih ljudskih bića. To je priča o patentiranju života radi privatnih profita i privatne kontrole nad ljudima. Želio bih odmah na početku reći koja je zapravo svrha GMO hrane. Od 1970-ih, službena politika Sjedinjenih Država je sustavno ubijanje stanovništva širom svijeta, posebno u resursima bogatim zemljama u razvoju. To je počelo dok je Henry Kissinger bio državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Nixona na početku 1970-ih, u isto vrijeme kad je Kissinger pripremao prvi "naftni šok", koji sam opisao u knjizi Stoljeće rata. Kissinger je bio potrkalo moćnih bogatih obitelji, posebno obitelji Rockefeller. Kissinger je postavio jednog čovjeka, dr. R. T. Ravenholta, u USAID ministarstva vanjskih poslova. Ravenholt je bio odgovoran za AID-ov program "Masovna imunizacija". On je bio tek beznačajan birokrat politike stvorene na puno višoj razini, razini Johna D. Rockefellera, Nelsona i Davida Rockefellera. Podršku joj je pružao tadašnji republikanski član Kongresa, George H. W. Bush, otac današnjeg predsjednika. Radilo se o programu redukcije populacije, skrivenom pod imenom imunizacija. Američka vlada je potajno, kriminalno, sterilizirala desetke milijuna žena širom svijeta, u Africi, u Aziji, U Latinskoj Americi. Bili su mudri. Za obavljanje prljavih poslova koristili su druge, poput UN-ovog Fonda za populacijske aktivnosti (sic). Ili Svjetske zdravstvene organizacije.
1970. je novi "dr. Smrt" američkog ministarstva vanjskih poslova, Ravenholt, na Panameričkoj konferenciji o zdravlju rekao, "Prevelik broj stanovnika temeljni je faktor u određenim međunarodnim sukobima..." Ravenholt i njegova populacijska politika zadržali su se i pod Jimmyem Carterom. Pod Carterom je kasnih 1970-ih isti Ravenholt izjavio da je politika američke vlade bila "pomoći u steriliziranju jedne četvrtine žena u svijetu". To je, kako je objasnio, bilo nužno radi zaštite interesa američkih korporacija od prijetnji revolucija iz Trećeg svijeta, potaknutih rastućom nezaposlenošću i zahtjevima za većim dijelom ekonomskog kolača. Otprilike u isto vrijeme, Rockefellerova zaklada tiho je počela tražiti djelotvornija sredstva za redukciju ili kontrolu svjetske populacije. Počeli su financirati znanstvena biološka istraživanja DNK i ljudske manipulacije i promjene genetičke strukture života radi kontroliranja rasta biljaka onako kako njima odgovara. To je bilo rođenje GMO.
WTO o GMO.
U ovom trenutku svijet čeka na konačnu odluku tajnog tribunala WTO-a, koja je najavljena za prosinac 2006. Slučaj je pokrenut u svibnju 2003, kada je EU optužena da je de facto proglasila moratorij na GMO. Preliminarnu odluku o ovom slučaju objavila je Svjetska trgovinska organizacija u Ženevi, Švicarska. Odluka WTO-a otvorila bi vrata najvažnije poljoprivredne regije, Europske Unije, za prisilno unošenje genetički manipuliranih biljaka. Iz onoga što sada vidim širom zemalja EU, uvjeren sam da će poljoprivredno-industrijska GMO mafija doživjeti neuspjeh. Ali to ovisi o nama – običnim građanima koji volimo slobodu. Slučaj je pred WTO-u iznijela vlada Sjedinjenih Američkih Država zajedno s Kanadom i Argentinom – tri GMO-om najzagađenija područja na svijetu. WTO-ov tribunal preporučio je da WTO-ovo Tijelo za rješavanje sporova, svjetski trgovinski policajac, zatraži od EU da svoje prakse "uskladi sa svojim obvezama prema (WTO-ovom) SPSa sporazumu." Nepokoravanje bi moglo rezultirati stotinama milijuna dolara godišnje globe, ili više. EU čeka na konačnu odluku. Sama Europska komisija podijeljena je oko GMO, s danskim povjerenikom za poljoprivredu koji je snažno za GMO i grčkim ministrom okoliša EU koji se snažno protivi GMO. Poljoprivrednici širom EU organiziraju spontane zone "bez GMO" i vrše pritisak na svoje političare da ne pognu glavu pred zahtjevima WTO-a. Istraživanja mišljenja pokazala su da europski građani, kada ih se pita, izražavaju snažan negativan stav prema GMO, često uz marginu od 60% ili više.
U državi Hessen blizu Frankfurta, prvi poljoprivrednik koji je u Njemačkoj bio službeno ovlašten za sjetvu Syngentine patentirane Bt-176 sorte GMO kukuruza, bio je Gottfried Glöckner, u to vrijeme uvjereni pristalica ideje o GMO. Upoznao sam Gottfrieda GlÖcknera, i mogu reći da sam rijetko sretao ljude takvog integriteta i s toliko osobne hrabrosti za suprotstavljanje pritiscima, ucjenama i prijetnjama zato što pokušava upozoriti poljoprivrednike i građane posvuda na pogubnu opasnost od GMO-a. GlÖckner je dobio službeno odobrenje 1997., godinu dana prije nego što je EU zabranila nove GMO. Do 2003. GlÖcknerove nagrađivane krave počele su umirati jedna za drugom, druge su se rađale s grotesknim deformacijama, nakon što su bile hranjene isključivo Syngentinim GMO kukuruzom. GlÖckner je napravio testove u nezavisnom laboratoriju koji su pokazali da je njegova zemlja na kojoj su bili kukuruz i krave toksična, kao i organi njegovih mrtvih krava. Napravio je testove i dokazao da je razlog Syngentin GMO kukuruz. Od uvjerenog pro-GMO farmera postao je njegov najglasniji protivnik i čovjek koji je jedini mogao zaustaviti GMO silovanje Europe. Syngenta i drugi pokušali su ušutkati Gottfrieda. On je pokrenuo spor protiv Syngente zato što je potpuno uništila njegove mogućnosti za bavljenje poljoprivredom. Njegov glas nije utihnuo, iako danas sjedi u zatvoru, zbog lažnih optužbi.
Zapanjuje izvještaj o istraživanju vodeće ruske biologinje Irine Ermakove s Instituta za više živčane aktivnosti i neurofiziologiju Ruske akademije znanosti. Njen eksperiment bio je jednostavan: dodavala je brašno GMO soje u prehranu ženki štakora. Druge ženke bile su hranjene ne-GM sojom ili uopće nisu dobivale soju. Eksperimentalna prehrana počela je dva tjedna prije oplodnje ženki štakora, i nastavila se kroz trudnoću i dojenje. Novorođeni mladunci majki koje su bile hranjene GM sojom bili su primjetno manji. Što je najalarmantnije, unutar tri tjedna, 25 od 45 štakora, ili 56% iz grupe s GMO sojom, uginulo je. Za usporedbu, iz grupe s ne-GMO sojom uginulo je samo 9%, a iz kontrolne grupe bez soje samo 6,8% štakora. GMO lobi je reagirao, ali ne tako da je zatražio nova istraživanja radi potvrđivanja ili opovrgavanja alarmantnog ruskog istraživanja. Umjesto toga pokrenuli su svoju moćnu mašineriju za odnose s javnošću da ocrni istraživanje dovodeći u pitanje njegovu točnost. Dr. Ermakova je bila prisiljena prekinuti pokuse zbog nedostatka sredstava.
Genetičari koji se "igraju Boga"
14. travnja 2006, u svojim meditacijama za Veliki petak, poglavar Rimokatoličke crkve, papa Benedikt XVI. dao je jasnu i smionu izjavu. U svojim primjedbama iz Rima, papa je osudio znanstvenike genetičare "koji se igraju Boga". Osvrnuvši se na nedavne događaje na području razvoja genetičkog inženjerstva, papa je upozorio protiv pokušaja da se "modificira sama gramatika života kakvu je stvorio i kakva je po volji Boga", napadajući genetičarske "bezumne, rizične i opasne pothvate koji pokušavaju zauzeti mjesto Boga, a nisu Bog." Osuđujući modernu društvenu "sotonističku" etiku, za koju je rekao da prijeti uništenjem čovječanstva, Benedikt XVI. je govorio o modernoj "antigenezi", dijaboličnoj "oholosti usmjerenoj na eliminaciju obitelji."
To je bila dosad najsnažnija osuda genetičkog inženjerstva životnih oblika, bilo biljnih ili životinjskih, koju je uputila Crkva. Ona je potvrdila ranije napore te iste Crkve kroz više desetljeća da se odupre divljoj agresiji na ljudsku reprodukciju koju financiraju i promiču krugovi u i oko Rockefellerove zaklade, od Vijeća za populaciju Johna D. III i NSSMb 200 Henrya Kissingera do tajnog cijepljenja ljudi posebno tretiranim injekcijama tetanusa. Papa nije spominjao imena, ali je lako mogao spomenuti obitelj Rockefeller i njihove bogate privatne zaklade. Oni su stvorili Pokret za kontrolu populacije, financirali istraživanja o kontroli rađanja, uključujući prvu kontracepcijsku pilulu i spirale za okretanje trenda rasta stanovništva, posebno u siromašnim nerazvijenim zemljama. Ista obitelj Rockefeller i njihova Rockefellerova zaklada osnovali su takozvanu znanost genetičkog inženjerstva. To je "njihov" projekt. Oni su ti koji se "igraju Boga". Nije jasno hoće li GMO neman biti zaustavljena ili neće. To ne ovisi o našim izabranim političarima ili birokratima u Bruxellesu. To u potpunosti ovisi o NAMA, običnim građanima, "širokim masama", i, usudio bih se reći, Bog je u ovome zaista na našoj strani, nemojmo zaboraviti. Nova njemačka kancelarka, Angela Merkel, želi preokrenuti opreznu GMO politiku te zemlje i promicati GMO kao "znanost budućnosti". Pa ipak, grupe njemačkih poljoprivrednika u tisućama brzo organiziraju opoziciju. Sličan otpor raste u Poljskoj, Hrvatskoj, Francuskoj i širom EU.
Malo je ljudi svjesno koliko je cijeli GMO poljoprivredno-industrijski kartel u ovom trenutku ranjiv. Novi oblici medija i privatne komunikacije izvan konvencionalnih, a vrlo često i politički "korektni" mediji glavne struje, pojavljuju se u cyberprostoru i prenose iskustva farmera kao što su GlÖckner, Percy Schmeiser iz Kanade, ili znanstvenika kao što su Arpad Pusztai u Škotskoj, ili prof. Marijan Jošt ovdje u Hrvatskoj – onih koji hrabro riskiraju sve da bi upozorili svijet na opasnost od GMO projekta patentiranja života. Sjetimo se riječi Henrya Kissingera: "Kontrolirajte naftu, kontrolirat ćete zemlju; kontrolirajte hranu, kontrolirat ćete ljude..." U 2006, Bushova administracija u Washingtonu očigledno ima čvrstu namjeru pokušati osigurati globalnu i apsolutnu kontrolu i nad naftom i nad hranom. Hoće li uspjeti u takvom arogantnom projektu sve je više upitno.
Ptičja gripa, industrijske farme, WTO i umiruće kokoši
1. studenog 2005, predsjednik Bush otišao je u Nacionalni institut za zdravlje u Bethesdi, Maryland kako bi objavio Strateški plan za pandemijsku gripu. To je bio velik događaj. Predsjednik je bio okružen s pola svog kabineta, uključujući državnu tajnicu Condi Rice, ministre domovinske sigurnosti, poljoprivrede, zdravlja i socijalnih službi, prometa i veterana. Kako bi pokazala da je to velik događaj, Bijela kuća je pozvala generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije, koji je doletio iz Ženeve u Švicarskoj. Predsjednik je ustvrdio, "Znanstvenici i liječnici ne mogu nam reći gdje ili kada će doći do sljedeće pandemije, ili koliko će biti ozbiljna, ali većina se slaže: u nekom trenutku, vjerojatno ćemo se suočiti s novom epidemijom. A znanstvena zajednica sve se više brine zbog novog virusa gripe poznatog kao H5N1 – ili ptičja gripa..." Bush je tada pozvao Kongres da odmah usvoji novi zakon kojim se namjenjuje 7,1 milijardi dolara za fond za hitne slučajeve, radi «pripreme» nacije na tu moguću opasnost. To je bila vježba u "preventivnom ratu" ove administracije, ovaj put protiv ptičje gripe. Kao i kod drugih preventivnih ratova, postojao je javni plan i tajni plan.
Predsjednikove hitne mjere pozvale su Kongres da odvoji milijardu dolara za lijek koji se zove Tamiflu. Washington i WHO promiču Tamiflu kao jedini raspoloživi lijek protiv ptičje gripe. Oni umanjuju važnost činjenice da je Tamiflu beskoristan nakon što se osoba zarazi ptičjom gripom, ili da cjepivo ima užasne nuspojave. Velika švicarska farmaceutska tvrtka, Roche, ima ekskluzivnu svjetsku licencu za proizvodnju Tamiflua. Sa širenjem zastrašujućih priča i međunarodnim medijima koji upozoravaju na smrtonosan novi soj H5N1 virusa ptičje gripe i "visok" rizik od širenja s čovjeka na čovjeka, u Rocheu su knjige s narudžbama popunjene za nekoliko mjeseci unaprijed. Ono što predsjednik Bush također nije rekao je da je Tamiflu izmislila i patentirala kalifornijska biotehnološka tvrtka Gilead Sciences Inc. 1997, prije nego što će postati ministar obrane u Bushovoj administraciji, Donald H. Rumsfeld bio je predsjednik uprave Gilead Sciencesa. Na tom je mjestu bio do rane 2001, kada je postao ministar obrane. Rumsfeld je u upravnom odboru Gileada bio od 1988. On zna za Tamiflu.
U studenom 2004, Rumsfeldov Pentagon izdao je direktivu u vezi s ptičjom gripom. U njoj stoji, "...(Tamiflu) će se koristiti za prevenciju i liječenje bolesti. Postoje dokazi da je H5N1 osjetljiv na oseltamvir (ili Tamiflu). Međutim, njegova količina u svijetu je izuzetno ograničena, i odredit će se prioriteti za njegovu upotrebu." Ta Pentagonova direktiva iz 2004. dala je značajan doprinos paničnom kupovanju Tamiflua od strane vlada širom svijeta. To je bio besraman sukob interesa, Rumsfeldov nemoralan, nelegalan čin. Dok je bio ministar obrane, Rumsfeld je kupio još dionica Gilead Sciencesa u vrijednosti od 18 milijuna dolara, čime je postao jedan od najvećih dioničara Gileada, dok se uspaničeno svjetsko stanovništvo otimalo za lijek koji je beskoristan u liječenju efekata navodne ptičje gripe. Ubrzo nakon Pentagonove reklame vrijednost dionica se udvostručila. Možemo povući paralelu s korumpiranošću korporacije Halliburton, čiji je bivši glavni direktor bio američki dopredsjednik Dick Cheney. Cheneyev Halliburton dobio je milijarde dolara vrijedne ugovore za gradnju u Iraku i drugdje, za radove koji nikada nisu završeni. Je li zastrašivanje ptičjom gripom još jedna Pentagonova prijevara, čiji je konačni cilj skriven?
Kissinger i biološko ratovanje
Sredinom 1970-ih, štićenik Nelsona Rockefellera, Henry Kissinger, kao savjetnik za nacionalnu sigurnost (NSA) pod Richardom Nixonom, nadgledao je NSSM 200, tajnu strategiju za reduciranje populacije Trećeg svijeta od strane SAD-a, Britanije, Njemačke i drugih NATO saveznika. To sam detaljno opisao u knjizi Sjeme uništenja. Prema američkom kongresnom zapisniku iz 1975, Kissinger je odlučio da Središnja obavještajna agencija (CIA) razvije biološka oružja. Među novim, ljudskom rukom stvorenim biološkim oružjima bile su klice daleko smrtonosnije od ptičje gripe. Do 1968. istraživači američkog Specijalnog programa za virus raka stvorili su mutirane rekombinirane viruse gripe. U sklopu tog programa, virusi gripe i parainfluence rekombinirani su s brzodjelujućim virusima leukemije kako bi se dobila oružja koja potencijalno šire rak kihanjem, poput gripe. Ovi strogo tajni istraživači američke vlade također su nagomilali viruse ptičjeg raka (sarkoma) i ucijepili ih u ljude i majmune kako bi utvrdili njihovu kancerogenost, prema istraživaču AIDS-a, dr. Leonardu Horowitzu. Istraživači američke vlade također su koristili radijaciju za povećanje kancerogenog potencijala ptičjeg virusa. Te nevjerojatne znanstvene činjenice bile su službeno cenzurirane. Zbog ove povijesti, na iznenadno izbijanje globalnog straha oko smrtonosnog soja virusa ptičje gripe u 2003, i ulogu Amerike kao zabrinute strane, treba gledati s priličnom sumnjom. (1)
Poljoprivredno-industrijski divovi zarađuju na strahu oko ptičje gripe
Nije se samo Don Rumsfeld izravno okoristio gomilanjem Tamiflua koje provode svjetske vlade. Strah zbog ptičje gripe također se koristi za jačanje globalne dominacije poljoprivredno-industrijskih kombinata i industrijskih farmi peradi po modelu Tyson Foods Inc. sa sjedištem u Arkansasu. Zanimljivo je da ogromne, nehigijenske, pretrpane industrijske farme kokoši globalnih poljoprivredno-industrijskih divova nisu pod napadom kao mogući inkubatori ili izvor H5N1. Za to se optužuju male obiteljske farme kokoši, posebno one u Aziji, s možda najviše 10 do 20 kokoši. Umjesto da se na njih gleda kao na nešto što bi moglo zaustaviti širenje ptičje gripe, optužuje ih se da su njen uzrok! UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu, FAO, još je 2002. podržavala malo uzgajanje peradi u dvorištima, ispravno ga nazivajući osnovnim izvorom biološke raznolikosti kokoši koji će zaustaviti širenje virusa kao što je H5N1. U kolovozu 2002. objavili su izvještaj "Zaštita okoliša od utjecaja rastuće industrijalizacije uzgoja stoke u istočnoj Aziji". Bili su svjesni opasnosti koje prijete od "industrijske revolucije" među farmama kokoši.
Ali u studenom 2005, Louise Fresco, pomoćnica generalnog direktora FAO-a zapjevala je drugu pjesmu. Čini se da je FAO kupljen, korumpiran. "Kokoši u dvorištima su velik problem", rekla je na tiskovnoj konferenciji u Vijetnamu, "i borba protiv ptičje gripe mora se voditi u dvorištima siromašnih ljudi svijeta." FAO je iznenada napravio zaokret za 180 stupnjeva. Zanimljivo, novo stajalište FAO-a slagalo se s interesima peradarskog agrobiznisa. Margaret Say, direktorica za jugoistočnu Aziju američkog Vijeća za izvoz peradi i jaja, lobija kojim dominira Tyson Foods, izrekla je obmanjujuću tvrdnju, "Ne možemo kontrolirati ptice selice, ali svakako možemo naporno raditi da zatvorimo što je moguće više dvorišnih farmi." To je bilo upravo ono što se događalo. Najveće američke tvornice kokoši kao što su Tyson Foods, Perdue Farms i ConAgra Poultry provele su propagandnu kampanju, neistinito tvrdeći da su, za razliku od azijskih farmi na kojima kokoši slobodno hodaju po dvorištu, njihove kokoši "sigurnije" zato što su uzgojene u zatvorenim pogonima. Istina je upravo suprotna!
Industrijalizacija uzgoja i klanja kokoši u SAD-u napredovala je do točke da je 2003, kada su iz Azije stigle vijesti o prvim slučajevima H5N1 virusa ptičje gripe, samo pet divovskih multinacionalnih poljoprivredno-industrijskih kompanija, koje su sve vertikalno integrirane, dominiralo proizvodnjom i preradom mesa peradi u Sjedinjenim Državama. Tih pet kompanija bile su Tyson Foods, najveća na svijetu; GoldKist Inc; Pilgrim's Pride; ConAgra Poultry; i Perdue Farms. Njih pet zajedno tjedno je proizvodilo preko 370 milijuna funti piletine spremne za kuhanje, skoro 60% ukupnog mesa peradi spremnog za jelo proizvedenog u SAD. Oni proizvode svoje kokošje meso u stravičnim zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima. U siječnju 2005, u izvještaju Ureda za odgovornost američke vlade (GAO) "Sigurnost u mesnoj i peradarskoj industriji", podnesenom američkom Senatu, zaključeno je da američki pogoni za proizvodnju mesa i peradi imaju "jednu od najvećih stopa ozljeđivanja i bolesti među svim industrijama". Oni su naveli izloženost "opasnim kemikalijama, krvi, fekalijama, pogoršanih slabom ventilacijom i često ekstremnim temperaturama."
U Sjedinjenim Državama, 8,5 milijardi pilića "brojlera" ubije se radi hrane svake godine. Kako je izvijestila jedna organizacija, "Zbog genetičke selekcije, prehrane i zato što ih se sprečava da se kreću ili na bilo koji način vježbaju, kokoši danas narastu puno veće i rastu brže nego ikada dosad." Način na koji brže rastu i debljaju se je alarmantan. Upotreba "stimulatora rasta" stvara velike zdravstvene probleme u ogromnim pretrpanim industrijskim farmama. Zbog injekcija hormona i cjepiva za ubrzanje rasta, rast mišića prebrz je da bi ga razvoj kostiju mogao pratiti, i kokoši obično imaju poremećaje kostiju i nogu koje utječu na njihovu sposobnost hoda. Kako ne mogu hodati, moraju sjediti u nekvalitetnoj stelji, što stvara mjehure na prsima ili ojedine na zglobovima nogu. Organi kokoši nisu u stanju držati korak s velikom brzinom njihovog rasta, što uzrokuje zatajenja i defekte srca i pluća, nakupljanje suvišne tekućine u njihovim tijelima ili smrt. To su inkubatori bolesti kao što je H5N1. Zbog posebnih izuzeća u američkom zakonu, kokoši su izuzete od zaštite federalnog Zakona o dobrobiti životinja. Federalna vlada ne određuje nikakva pravila ili standarde o držanju, hranjenju ili tretiranju kokoši na farmama. Sve veći broj stručnjaka za zdravlje životinja tvrdi da su te industrijske kokoši, a ne mala azijska uzgajališta u kojima se kokoši slobodno kreću, pravi izvor užasnih novih bolesti i virusa kao što je H5N1. (2)
Sljedeći korak: svjetske GMO kokoši?
Tyson Foods ima godišnje prihode od preko 26 milijardi dolara. Za vrijeme vrhunca straha oko ptičje gripe u 2005, profiti Tyson Foodsa porasli su za 40%. Divovski američki prerađivači piletine namjeravaju globalizirati svjetsku proizvodnju piletine. Za njih je ptičja gripa dar s neba, ili, bolje rečeno, iz pakla. Jasan cilj kompanija je ogromno azijsko i europsko tržište peradi. Kad bi WHO prisilio azijske i europske vlade, uključujući i Hrvatsku, da natjeraju svoje farmere da kokoši drže u kavezima, mali proizvođači bi bankrotirali, a velike poljoprivredno-industrijske firme poput Tyson Foodsa ili CP Groupa sa sjedištem u Tajlandu, najveće azijske poljoprivredno-industrijske kompanije i proizvođača kokoši, preuzeli bi tržište. U veljači 2006, GRAIN je otkrio da su farme kokoši tajlandskog CP Groupa "bile prisutne skoro na svim mjestima gdje je izbila ptičja gripa." Sva mjesta izbijanja bolesti, koja su se do rane 2006. proširila sve do turske Anatolije, Bugarske i Hrvatske, prate zračne ili željezničke transportne rute za prerađeno meso peradi CP Groupa ili drugih poljoprivredno-industrijskih kompanija iz Kine, Tajlanda, Kambodže i drugih azijskih zemalja gdje prenatrpanost i nesanitarni zatvoreni uvjeti pružaju idealnu sredinu za izbijanje bolesti!
Kao što ističu stručnjaci za letove ptica selica, ptice u kasnu jesen migriraju sa sjeverne hemisfere u južna sunčanija podneblja gdje provode zimu. Pojavljivanje ptičje gripe pratilo je rutu istok-zapad, a ne sjever-jug. Dužnosnici WHO-a i Centra za kontrolu bolesti američke vlade ne spominju tu činjenicu dok šire strah od slobodnih ptica koje su, kako bismo trebali povjerovati, iznenada odlučile migrirati s istoka na zapad, kako bi zarazile europsku perad. CP Group iz Tajlanda također nije mala kompanija. U 2005. imali su industrijalizirane pogone za proizvodnju peradi s više od 200.000 radnika u 20 zemalja, uključujući i Kinu, gdje su pod imenom Chia Tai Group zapošljavali 80.000 ljudi. Patrijarh grupe, Dhanin Chearavanont, milijarder koji voli borbe pijetlova i jahte, teško bi se mogao opisati kao ugrožen poslovni čovjek iz Trećeg svijeta. S poslom je započeo 1964. kada je naučio koncept vertikalne integracije od Arbor Acres Farma iz Sjedinjenih Država, u to vrijeme najveće tvornice pilića u svijetu, koju je financirao Nelson Rockefeller. Chearavanont je poslovni partner Neila Busha, brata američkog predsjednika; i njegov izvršni potpredsjednik, Sarasin Viraphol, bivši tajlandski zamjenik ministra vanjskih poslova, izabran je da sjedi u elitnoj Trilateralnoj komisiji Davida Rockefellera. CP Group je dio elitnog kruga agrobiznisa pod američkim vodstvom.
Do početka 2006. postalo je jasno da pet ili šest divovskih multinacionalnih poljoprivredno-industrijskih kompanija, od kojih pet sa sjedištem u SAD-u i jedna sa sjedištem u Tajlandu i vezama u Bijeloj kući, kreću u industrijalizaciju većine svjetske proizvodnje piletine, glavnog mesnog izvora bjelančevina za velik dio planeta. Sljedeći korak u ovom scenariju panike je stvaranje GMO kokoši. Jedan istraživački projekt u Engleskoj daje nam trag. Kada se budu proizvodile u divovskim tvorničkim farmama širom svijeta, svjetska populacija kokoši bit će laka meta za stvaranje prve životinjske GMO populacije na svijetu. Londonski Times od 29. listopada 2005. pisao je o istraživačkom projektu na škotskom Institutu Roslin. Radeći u suradnji s Laurence Tiley, profesorom molekularne virologije sa Sveučilišta Cambridge, na Roslinu su genetičkim inženjeringom mijenjali kokoši kako bi stvorili ptice otporne na virus H5N1. Novim "transgeničkim kokošima" bi se mali dijelovi genetičkog materijala ubacivali u jaja kako bi ih se navodno učinilo otpornima na H5N1. Roslin je prvi put dospio na svjetske naslovnice kao «stvoritelj» prve genetički modificirane životinje na svijetu, ovce Dolly.
Tiley je bio optimističan u vezi s transformiranjem svjetske kokošje populacije u GMO ptice. Za Times je izjavio, "Nakon što dobijemo odobrenje regulatornih tijela, vjerujemo da će nam trebati samo četiri do pet godina za uzgoj dovoljnog broja kokoši da zamijenimo cijelu svjetsku populaciju (kokoši)." (3) U razdoblju od nešto više od dva desetljeća, GMO znanost omogućila je šačici privatnih globalnih poljoprivredno-industrijskih kompanija, od kojih tri imaju sjedište u Americi, da osigura čvrsto uporište i patentna prava na svjetsku proizvodnju takvih osnovnih prehrambenih proizvoda i žitarica kao što su riža, kukuruz, soja, a uskoro i pšenica. U 2006, služeći se strahom od pandemije ptičje gripe među ljudima, GMO igrači ili "genetički revolucionari" pokušavaju osvojiti najvažniji svjetski izvor mesnih bjelančevina, perad. Inteligentni ljudi počinju preispitivati moguće motive iza takve totalne dominacije nad svjetskom hranom, pitajući se nije li u igri još nešto osim izvanredne korporacijske pohlepe.
INFO NOA
Sumnjive GMO banane i paradajz na tržištu BiH
I ako BiH zakon o genetski modificiranim organizmima ima samo u formi Nacrta, bh. potrošači, kako potvrđuju iz njihove krovne organizacije, kupuju i bez valjanog nadzora jedu GMO jabuke, banane, naranče, paprike, paradajz, grah...
A, da nije riječ samo o mišljenju “jedne strane”, potrošača i dizanja panike bez razloga, potvrđeno je i iz Vanjskotrgovinske komore BiH. Naime, Mensud Lakota iz Udruženja potrošača potvrđuje kako potrošači u BiH već niz godina jedu uvezenu GMO hranu, a da to ni sami ne znaju. - Imamo saznanja, kaže Lakota, da GMO voće i povrće koje ne “prolazi” u zemljama EU-a, gdje su točno određeni parametri - čudnim kanalima “prolazi” u BiH.
Neka mi netko dokaže da paprike ili paradajz koje savršeno, veličinom i oblikom, liče jedna na drugu, nisu GMO, određen je Lakota, koji drži da takvi proizvodi izravno moraju utjecati i na zdravlje konzumenata. Zakon o GMO-u trebao bi uvesti reda u to područje ali i približiti zakonsku legislativu BiH sa istom u zemljama EU, gdje je proizvodnja i prodaja GMO proizvoda u određenoj mjeri dopuštena.
- Svakako da je potreban takav zakon kao i infrastruktura koja će ga pratiti zbog pojedinih vrsta loših roba koje se pojavljuju na tržištu. BiH ima slabu kontrolu roba na ulazu komentirao je zastupljenost GMO proizvoda u BiH, Milan Lovrić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH te nužnost donošenja Zakona o GMO-u.
No, da bh. kupac nije samo potrošač nego i proizvođač sumnjivih GMO proizvoda, neslužbeno doznajemo i iz mjerodavnih ministarstava poljoprivrede gdje tvrde da je većina uvoznog sjemenja - GMO.
-Kupujemo sadni materijal iz zemalja EU-a gdje je većina GMO, nastala spontanim promjenama, mutacijama gena u cilju što boljeg poboljšanja proizvoda i doprinosa, kažu stručnjaci iz ministarstava.
NOA KOMENTAR
GMO u BiH sve je prisutnija!
Kako zemlje u okruženju uvode sve više reda u pogledu zaštite svog stanovništva od GMO proizvoda , na tržištu BiH je stanje sve katastrofalnije, jer svakodnevno je sve više GMO proizvoda na našim tržnicama. Uvodeći sve više zaštitnih mjera za ljdsku i stočnu hranu okolna tržišta ujedno štite svoje stanovništvo od neželjenih posljedica ove pošasti, koja im je nametnuta ugovorima o obavezujućem uvozu GMO. Zemlje u okruženju imaju potpisane ugovore koji ih obavezuju na uvoz određenih količina genetski modifikovane hrane, što im je jedan od nametnutih uslova za primanje u društvo EU ujedno i kao uslov za dobijanje podsticajnih sredstava u poljoprivredi.
Ni jedna zemalja ne želi ove ugovorima nametnute GMO obaveze uvoza hrane koja je štetna po zdravlje stanovništva pa ih se rješavaju izvozom na treća tržišta koja su bez pravne zaštite. Građani tih nezaštićenih zemalja postaju prekomjerni konzumenti rizične GMO hrane, a njihovo tržište se pretvara u deponije GMO proizvoda iz svih zemalja svijeta koje se na taj način žele riješiti rizičnih proizvoda .
BiH je upravo regionalna deponija GMO proizvoda, koje niko ne želi.
BiH nema ni osnovnu zaštitu pa su njeni ne edukovani stanovnici lake žrtve “GMO programa za zemlje trećeg svijeta” , sa neutvrđenim posljedicama.
Za mnoge zemlje najlakši način rješavanja GMO proizvoda je upravo kroz izvoz u zemlje koje nemaju djelotvorne zaštitne mehanizme, a po strukturi su podložne korupciji i jeftinom uvozu bez potpune provjere proizvoda.
U tim slučajevima najčešće se uvoznici oslanjaju na podatke koje izdaje zemalja izvoznik, a ti podaci koji su na dekleracijama za treće zemlje obično nemaju potpune informacije o proizvodima jer su namjenjeni izvozu. U BiH slučaju osnova je profit mešetara koji ne vode računa o nikakvim oznakama, svi vide samo brzu zaradu što je najbrutalniji oblik ponašanja prema potrošačima.
EU ima stroga pravila o podacima za GMO proizvode unutar svog prostora što je poznato svima koji duži niz godina prate otpor GMO-u u EU.
Ucjena kroz GMO je strateški projekt SAD. Većine zemalja trpi pritiske na ekonomiju i tržišta ne samo trećeg svijeta već i u svojoj zemalji.
Pritisak je direktno proporcionalan nedjlotvornošću državnih zaštitnih mehanizmima u području GMO proizvoda.
Sve zemlje svijeta bez razlike na tehnološki napredak su izložene stalnom pritisku SAD po pitanju uvoza GMO proizvoda .
Samo što neke svoj problem nametnutih obaveza rješavaju u zemljama poput BiH na način da vruć GMO proizvod prebace u komšijsko dvorište, smatrajući to barem kratkoročnim rješenjem, za ono što donose posljedice.
BiH kao ni mnoge slične zemlje regiona nemaju djelotvoran zaštitni mehanizam, a ni prave informacije koje su uskraćene i drugim zemljama djelovanjem moćnog sistema lobiranja u korist GMO inženjeringa koji u tajnosti vlada informacijama koje ne želi dijeliti ni sa vladama zemalja koje su na razne načine prinuđene na uvoz GMO proizvoda.
Javnosti većine zemalja je nepoznat GMO inženjering sa ciljem “friziranja prirode” kao i sa tim koji su konačni ciljevi SAD u vezi sa GMO strategijom.
Stanovništvo u BiH je bez obzira na prirodne resurse kao i na klimatske pogodnosti u sve većim egzistencijalnim teškoćama jer za hranu izdvaja i do 70% kućnog budžeta za razliku od EU građana koji za hranu izdvajaju 15% od sredstava u domaćinstvu.
Povećanjem uvoza osnovnih prehrambenih proizvoda koji svakodnevno poskupljuju povećava se ovisnost BiH tržišta.
Samim tim sve je uočljivije sistemacko urušavanje domaće proizvodnje hrane u BiH koja je doskora bila strateški osnov stabilnosti regiona.
Ovaj proces upravo pogoduje GMO stratezima da ovladaju prostorom do tačke sa koje više nije moguće revitizovati domaću proizvodnju zdrave hrane.U tom slučaju daljnji scenario potpune ovisnosti je poznat. Potpuna dominacija širokog spektra. Veći dio stanovništva BiH u neznanju i neimaštini kupuje ove proizvode, a da nije ni elementarno upoznato s tim da je konzument GMO proizvoda sa nepoznatim posljedicama po zdravlje.
Zdravlje stanovnika BIH je prešutno prepušteno GMO inženjeringu, a BiH će poslužiti kao prostor za testiranje. U daljnjem radu građani BiH su idealni kao pokusni kunići za daljnja usavršavanja tehnologije u proizvodnji GMO hrane i sjemena.
BiH je već sad veliki regionalni deponij GMO hrane, ne samo za ljude već i za životinje što dodatno povećava rizike po zdravlje stanovništva i okolinu. BiH građani već odavno premašuje sve EU utvrđene postotke o upotrebi GMO proizvoda po stanovniku što ako se uskladi sa podacima o sve većoj učestalosti raznih oboljenja ukazuje na ubrzano skraćenje životnog vijeka građana BiH .
Poražavajuće je da oni koji su odgovorni za ovo stanje mirno i dalje dilaju GMO proizvode, kockajući se zdravljem građana koje je svakim danom sve skuplje s obzirom na stanje u zdravstvu. Na banjalučkoj pijaci svakodnevno se ručno skidaju male naljepnice muhe sa svakog pojedinačno označenog proizvoda namjenjenoga EU tržištu pa tako pripitomljene GMO plodove vraćaju u gajbice sa oznakom EU.
Naravno da će ih u dobrom raspoloženju prodavati kao lijevčanski domaći o takvim pojavama inspekcije “ne znaju ništa” biće s razlogom i ako se jasno radi o prevari potrošača. A što se tiče sjemena zla ne treba ići tražiti ga, jer već je tu, vidljivo na parcelama uz samu cestu, doduše označeno radnim oznakama, sestrinskih firmi , Monsanto GMO koncerna.
Prijatno, Dobar tek, U slast, itd. dragi narode BiH.
INFO NOA
Stari propisi
U Bosni i Hercegovini su još uvijek na snazi propisi iz 1968. o radiaktivnosti hrane, pa je zbog toga još uvijek moguće uvesti radioaktivnu hranu. Kako su nam rekli u Udruženju za zaštitu potrošača, oni su na analizu prije određenog vremena odnijeli grah koji je uvezen iz Ukrajine. Nalazi su pokazali kako zrna sadržavaju određenu dozu radioaktivnosti. Ta radiaktivnost je bila u granicama koje su određene tim propisima donesenim prije četrdeset godina. Zbog toga nismo mogli ništa poduzeti, što je katastrofalno. Takođe, u BiH je uvezeno hiljade tona radiaktivne pšenice koju smo pojeli, a vlasti opet nisu poduzele ništa kako bi se stanje promijenilo - kaže predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Mensud Lakota.
Uvoze u rinfuzi
Naravno, sve razvijene zemlje su u posljednjih četrdeset godina nekoliko puta mijenjale propise o hrani, a dopuštena granica dopuštene radioaktivnosti GMO je sustavno padala. To se ipak nije dogodilo u BiH. Ranije je dopuštena granica genetskih modificiranih proizvoda bila 1,6, da bi se kasnije smanjila na 0,5. Znači, dokazano je kako je ranija razina ipak bila štetna za ljude. Vjerojarno je isto s radioativnošću, ali u nas još vrijede propisi koji su donošeni za vrijeme hladnog rata - ističu u Udruženju za zaštitu proizvođaća BiH. Te podatke nećete naći ni na jednoj deklaraciji proizvoda ili pakovanju zato što se ovakvi prehrambeni proizvodi uvoze u refuzi, pa ih veliki trgovački centri pakuju. Znalo se dogoditi da mi u BiH jedemo meso staro 15-20 godina, grah star tri godine ili pak jabuke iz lanjske berbe. Svi ti proizvodi se drže zamrznuti dok se ne pojavi potrebe za njima, a onda ih veliki trgovci ponovno puštaju u promet - ističe Lakota. Iako redovo na policama trgovina možemo naći proizvode bez deklaracije, čime se krši zakon, inspekcije rijetko ili gotovo nikako reaguje na tu pojavu. Sve dok se situacija ne promijeni, i dalje ćemo jesti hranu koja je stara nekoliko godina. (Kliker.info-San)
