Ibrici Jusiću uginuo vjerni prijatelj Arči 09.07.2009.

Autor: Tanja Šimundić Bendić

U životinjski je raj otišao Archibald, najpoznatiji hrvatski estradni pas, koji je nakon 15 godina druženja s Ibricom Jusićem zauvijek napustio svoga gospodara. Ibrica ne krije tugu, priznaje kako je posljednjih dana primijetio da se njegov ljubimac loše osjeća, no protiv zuba vremena i prilično lijepih pasjih godina ni stručna veterinarska pomoć nije mogla napraviti puno. Arči je u svoj nebeski svijet otišao uz pjesmu, upravo onako kako je i navikao kroz tolike godine druženja s Ibricom, tokom kojih je s pozornice i sa skalina mirno odslušao brojne kantautorove koncerte.

Kao da se gasio zadnjih dana. U jednom sam trenu uzeo gitaru i zapjevao mu sevdah. On je zamahnuo repom, pozdravio me kao uvijek, kao da je rekao - sviraj mi i dalje. Otišao sam van, vratio se i shvatio da više nije živ.

Osjećaj koji me drži najbolje će prepoznati onaj ko je imao i izgubio psa. Kao da je otišao u nepovrat neko iz porodice. Nije lako izgubiti najvjernijeg, najpoštenijeg i najnevinijeg prijatelja. Ljudi se mijenjaju, a psi su ostali isti kakvi su bili i prije deset hiljada godina. Najbolji čovjekovi prijatelji. Takvi su bili i Arčijevi prethodnici Vagabundo i Oscar - kaže Ibrica, koji je svog psa zakopao na jednoj dubrovačkog mirnoj lokaciji. Pjesnik koji voli pse neće dugo ostati sam. Ibrica kaže kako uskoro u njegov dom stiže novi ljubimac. Nekoliko je aktualnih opcija, a jedna od njih je i udomljavanje napuštenog psa iz azila. Ibrica kaže kako nije bitna ni vrsta, ali ni pedigre, no jedno je sigurno - bit će muško.

INFO NOA

Ibrica Jusić + pas, soba 501, osoba dvije

dio teksta  pjesme

Nikada nije pas u hotelu
Obuven uprljao plahtu bijelu
Nit je u sobi kurve pipo
galamio i kletve sipo

Nikada nije pas neki htio
da pijan sruši hotel cio
Ni da po zidu svašta piše
I zavjesom cipele briše

Pa zašto u hotel ne daju onda
Da ja uvedem Vagabonda
Njemu je posve malo dosta
Od njega nigdje boljeg gosta
On uvijek na mene vjerno čeka
Taj drugar bolji od čovjeka
Koji me svugdje vjerno prati
I samo lane kad se vratim