Spasimo pse 19.10.2009.

Ne znam hoćete li objaviti ovaj tekst jer je izuzetno potresan, a radi se o okrutnom ubijanju pasa lutalica zajedno sa mladim  psićima - starosti mjesec dana. Naime, jutros oko 5 sati su šintori u našem "turističkom gradu" hodali Tuzlom i ubijali sve  pse na koje su naišli. Na Stupinama, na parkingu iza Binga su stigli kerušu  između automobila i upucali je, a krv i rasute kosti lubanje su bile rasprskane  po okolnim  autima. Žao mi je što nisam imao foto aparat da to slikam i da vam pokažem kakva je to okrutna scena bila. Malo dalje su bili psići  od mjesec dana, razneseni onom sačmom da se nisu mogli ni prepoznati. Ja nemam riječi, zaprepašten sam i ljut na sve one koji su ovo dozvolili. Ja imam psa u kući i znam kako su to razumne i pametne životinje. Razumijem i potrebu grada da se riješi lutalica ali na ovaj način se to više ne radi nigdje na svijetu.

Ljut sam na našeg načelnika koji deklarativno i demagoški hoće u Evropu a službe mu se ponašaju kao da je načelnik Antanariva na Madagaskaru a ne "evropske Tuzle". Molim ga da nađe humaniji način zbrinjavanja  pasa lutalica. Sada mi je jasno da bez obzira na sve, priča o Tuzli kao o nekom "bosanskom turističkom čudu" nije osnovana ni opravdana dok god u rješavanju pitanja pasa lutalica i sličnih, naša vlast poseže za metodama koje se ne koriste nigdje u civiliziranom i poluciviliziranom svijetu. E tu smo mi, iza ovih poluciviliziranih. Sram te bilo Tuzlo, sram te bilo što ćutiš na ovakve pojave."

(Preuzeto sa portala Tuzlarije)

N.B. 

Nevenka Šabić: opstanaktuzla@hotmail.com
 
 
www.opstanaktuzla.com/

Poštovani prijatelji

Želim Vas obavijestiti da u nemogućnosti da istrajem u borbi za prava i zaštitu životinja, napuštam azil i pse za koje ne mogu u toku zime da se brinem. Ova odluka je doneta  i iz razloga što su vladajuće strukture u cijeloj zemlji Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja prisvojile  mogućnost da sami rješavaju taj problem bez učešća Društava za zaštitu životinja  i prijatelja životinja. U mom okruženju, a i samom gradu Tuzli  već je postala praksa da  pse  pokupe i odvozu  na nepoznato mjesto gdje završavaju smrću, a to nitko ne kontroliše ( niti je zakonom to predviđeno ni regulisano) niti oni polažu nekome račune za svoju okrutnost.

Ovim zakonom kako ga  oni tumače i  shvataju   samo je  njima dat  izgovor da izdvoje što više novca iz budžeta i odrade posao na perfidniji tiši  način.(bez svjedoka). Boriti se s takvima  nije lako, niti jednostavno, jer ja  ne poznajem ljude iz raznih ministarstava koji su dokazani  iskreni pobornici zaštite životinja, jer očigledno je da je  naša kolektivna  svijest  još uvjek  na nivou naših guza kao najvažnijih na ovoj planeti. Totalno razočarana i bolesna od svega ovoga  najavljujem napuštanje tuzlanskog azila , a psi će sigurno  završiti kao i svi prethodni kojima su oni pomogli.
Toliko od mene.

Nevenka

Komentar primljene poruke

Poštovani prijatelji,

članovi i aktivisti svih Društava za zaštitu životinja,

poštovani građani BiH.

Ko su ti koji teže humanizaciji ovog regiona kroz etički prihvatljive oblike ponašanja prema životinjama i okolišu? Čemu se oni izlažu u svom radu i zašto? Koliko su u mogućnosti da rade na pravi način? Kako opstaju i dolaze do neophodno potrebnih sredstava za rad? Koliko kao građani i zajednica znamo o potrebi zaštite životinja i zaštitarima  životinja, pomažemo li njihov rad? Ima  li ova  zajednica već  izgrađen etički pristup? Zašto su upravo ta Društva u našoj sredini na rubu egzistencije? Kome smetaju i ko planski sprečava njihovo potpuno aktiviranje?

A što je ta Bosna-rekti?

Do kada će ova pitanja biti bez pravih odgovora?  

Ova osobna, za nas veoma  potresna,  poruka dugogodišnje aktivistice ukazuje na opšte veoma teško stanje koje je proisteklo iz usvajanja "bolje ikakvog nego nikakvog"  Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Na posljedice svjesno i planirano načinjenih nedorečenosti i nedostataka Zakona od strane institucija   smo ukazivali već od samog početka kao i tokom samog donošenja na svijet ovog mrtvorođenčeta institucija i zakonodavnih tijela BiH. Gospođa Nevenka realno sagledava sadašnje stanje jer osjeća direkne posljedice nastale po donošenju takvog predugo očekivanog i friziranog Zakona koji je, da tragedija bude potpuna, od svoga stupanja na snagu, nažalost, za istinske  zaštitare životinja samo još jedan ožiljak na licu BiH, a za one koji ga krše samo mrtvo slovo na papiru. Gospođa Nevenka je sigurno opravdano razočarana onim što je trebalo unijeti bitne  promjene i poboljšanja u pogledu zbrinjavanja napuštenih kućnih ljubimaca u BiH s obzirom da je dugi niz godina vodila brigu o najvećem  prihvatilištu za napuštene  kućne ljubimce u Tuzli i iskreno očekivala pozitivne pomake u sveri zakonodavstva na području zaštite životinja.

Više puta smo javno i u dopisima odgovornim institucijama isticali da je usvojeni Zakon nedorečen, ostavljen podešavanju potrebama mešetara i da štiti lobije i pojedince. Nažalost, u RS Zakon još poret toga svega dodatno cementira postojeće katastrofalno  stanje.S druge strane "nedostatak nadležnosti" koji vlada u institucijama nadležnim za  zaštitu životinja ukazuje da one  svjesno i namjerno   ne žele da uvedu red u ovoj sveri. Do sada u praksi su sankcionisani samo slučajevi koje su pojedinci ili Udruženja prijavili Veterinarskoj inspekciji jer :"Veterinarska inspekcija interveniše samo na osnovu prijave konkretnog slučaja !!!" Rješenja o sankcijama koja su donesena nikada nisu izašla u javnost i samim time su neučinkovita jer su ostala na nivou arhiva a trebala bi biti opšte edukativna. Trenutna situacija je takva da kada se štite lobiji brzo se znaju nadležnosti ali kada se žele štititi prava životinja za to niko nije nadležan. Brutalno ubijanje napuštenih pasa  je praksa koja se provodi po nalogu opštinskih službi, a direktni izvršioci su lovačka udruženja koja u potpunosti ignorišu Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja. Nepreciznim Zakonom i nedefinisanjem sistema kontrole otvorena je mogućnost nastavljanja ovakve prakse ali ovaj put daleko i skriveno od javnosti.Njihov cilj nije humana kontrola reprodukcije, edukacija o odgovornom vlasništvu i senzibilizacija građana za udomljavanje. Rad Udruženja i pojedinaca koji već godinama ulažu ljubav i vlastita sredstva u zbrinjavanje i humanizaciju odnosa prema napuštenim životinjama je omalovažen.

Iskrena poruka i teška osobna odluka koju, nakon svih ovih godina borbe za prava životinja,   upućuje  dugogodišnja  aktivistica  i borac za prava životinja BiH   obavezuje nas i  zahtijeva    našu  temeljitu  preorjentaciju u pogledu  dosadašnjeg  aktivizma. S obzirom na grubu realnost nepoštivanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja kao i na ukupno stanje   u kojem    se nalaze sva  Društva za zaštitu  životinja u BiH još jednom upozoravamo na potrebu jačeg povezivanja i agresivnijeg djelovanja u smislu korištenja svih demokratskih  načina iskazivanja nezadovoljstva postojećim stanjem. Bilo kakvi pozitivni pomaci su nemogući ukoliko se Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH u praksi ne prihvati kao temeljni zakon a njegove norme kao opšte prihvaćeni civilizacijski postulat življenja

INFO NOA