Ne stišći novine - pune su krvi 22.02.2010.

Zašto neki smatraju da je normalno svoju mačo "muškost" iskazivati oduzimanjem života drugom biću? Koji je krajnji cilj vježbanja ubijanjem životinja u zemlji koja je doživjela masakre?  Što žele dokazati rijetke žene lovci? Ravnopravnost? Zašto se lov uporno pokušava prikazati kao sport, zabava i briga za životinje? Svaki lovac  će ponavljati neuvjerljive razloge u korist lova: "...volim u društvu prijatelja boraviti u prirodi, želim se brinuti o životinjama i štiti ih od lovokradica." Oni iskreniji čak će priznati da vole oružje. No, nikad ni jedan lovac neće priznati da jedostavno voli ubijati! Osjećaj srama ili svjesno skrivanje istine? Za uživanje u prirodnim ljepotama i promatranju životinja puška je suvišna. To je činjenica koju može potvrditi svaki zaljubljenik u prirodu. Istina o lovcima i njihov razlog za lov puno je prizemniji i nema veze s ljubavlju. Želja za dominacijom nad drugim živim bićima jedan je od glavnih "motora" koji pokreću lovce. Potpuna kontrola nad životima drugih, makar to bile životinje. Novac i moć. Prevrtljivi političari, gramzivi bogataši i raznovrsni "plemenitaši", svi oni spremno plaćaju desetke hiljade  maraka kao naknadu za prolivenu krv najljepšeg jelena, najvećeg medvjeda... Ubijanje iz užitaka i dokaz nadmoći. Herojstvo krvnika nad bespomoćnom žrtvom.

Dnevna štampa i danas u BiH  nažalost  glorificira lov  kao nešto pozitivno pa samim tim potencira buduća nasilja dovodeći se u poziciju protivnika zaštite životinja i života općenito. Članci po dnevnim novinama, opisuju pokolje koje su počinili domaći  ili strani lovci. Snagom oružja vođenog bolesnim umom, u samo nekoliko dana, hrabre skupine poubiju više hiljada  polupitomih fazana, pataka, ševa,prepelica i koječega na šta god  nabasaju.Kao vrhunac umjetnosti  morbidnosti lovci su proglasili i svog "sveca zaštitnika". Od čega ili od koga bi ih taj svetac trebao štititi? Od fazana ili zečeva? Vjerojatno od drugog lovca koji hrabro puca čim nešto šušne u grmu. Ali u tom slučaju lov je barem ravnopravan: puška protiv puške!Priče o čestitom lovcu kao zaštitniku prirode već su odavno samo mit. Ljudima, posebno djeci, treba pokazati pravu sliku lovačke "ljubavi". Ljubav i poštovanje ne mogu se naučiti iz lovačkih priča a ni iz školskih udžbenika u BiH  koji i nakon pola vijeka učenicima nude  iste tradicionanalne sadržaje o lovu.Naravno u tim istim  udžbenicima nema ni slova o stanju  i ugroženosti životinja kao ni pomena o nekoj Crvenoj knjizi.  Biće da mudrost naroda  počiva na znanjima koja tumače  vezu između Čovjeka i Majke Prirode.

INFO NOA