NASLOVNA O NAMA MATERIJALI VIJESTI ARHIVA GALERIJA LINKOVI KONTAKT

 

WEB SEKCIJA
ZANIMLJIVOSTI
GALERIJA
ZAKONI I AKTI
TEME +
1. Lov
2. Krzno
3. Zatočeništvo

VIJESTI

Pse ostavljaju bez hrane i vode, pa ih ubijaju puškom! 03.03.2010.

IZVOR: Jutarnji List

SISAK – Skandal oko azila za napuštene životinje u Dubrovniku, zbog čega se prije nekoliko mjeseci na noge digla cijela država, dječja je igra prema strahotama koje se događaju u sisačkom tzv. skloništu za pse lutalice. U Veterinarskoj stanici u Zagrebačkoj ulici pse ubijaju kao na pokretnoj traci. Bez hrane, vode, zatvoreni u boksevima neželjeni psi žive 2 do 3 dana, a potom ih higijeničar Miroslav po kratkom postupku usmrćuje puškom.

VauMjau - socijalna mreža za ljubitelje životinja i vlasnike kućnih ljubimaca

Potvrdili su nam to članovi novoosnovane Udruge za zaštitu životinja Patronus Sisak koje svakodnevno kontaktiraju zgroženi očevici. - Iako smo tek nedavno osnovali udrugu kontaktirali su nas brojni Siščani koji su šokirani postupkom veterinara koji se ponaša kao mesar, a ne kao liječnik životinja. Očito je da se radi o sebičnim interesima i ostvarivanju profita na račun nemoćnih životinja. Naime, Grad Sisak za svaku uspavanu životinju daje 200 kuna, a u Veterinarskoj stanici Sisak život se životinji okonča s metkom od dvije kune i to puno prije isteka 60 dana koliko bi pas trebao boraviti u skloništu, kazao nam je Kristijan Cavrić, potpredsjednik udruge Patronus Sisak.

Prema Cavrićevoj računici protekle godine je sisačka Veterinarska stanica ubijanjem pasa zaradila 40 tisuća kuna, ako je ubijeno 200 pasa, koliko tvrdi direktor i veterinar Đuro Bugarin. Da psi nestaju preko noći potvrdila nam je i Katarina Milatović koja je prošli petak u skloništu vidjela bijelog psa, a u ponedjeljak ga više nije bilo. Rečeno joj je da je udomljen, međutim postavlja se pitanje kada, s obzirom da tijekom vikenda Veterinarska stanica u Zagrebačkoj ulici ne radi.

Još jedna aktivistica za zaštitu životinja, Ana Ivanković upozorila nas je na još jednu stravičnu tvrdnju građana. - Umjesto u kafeleriji leševi se zakapaju u rupe u krugu Veterinarske stanice Sisak. Kruže priče o nesnosnom smradu raspadnutih leševa koji se posebno osjeti ljeti za vrijeme vrućina, kazala nam je Ana Ivanković.

To je samo dio stravičnih tvrdnji mladih sisačkih aktivista koji su nas u ponedjeljak pozvali da zajedno s njima provjerimo što se događa u skloništu za životinje. Iako je četvero članova predvođeni Kristijanom Cavrićem došlo s namjerom da ponude svoju pomoć, njihov dolazak u Veterinarskoj stanici neprijateljski je shvaćen. Javili su se direktoru Veterinarske stanice Đuri Bugarinu i kazali da su došli poslikati pse kako bi pomogli njihovom udomljavanju. Ponudili su pomoć u hrani, dekama i šetnji pasa kako bi olakšali životinjama život do eutanazije. No, Bugarin je odrešito odbio svaku pomoć. Rekao je da im ne treba posrednik u udomljavanju te da se ljudi njima sami obraćaju ako žele udomiti napuštenog psa te da imaju sve što je potrebno.

Kap je koja je prelila čašu razgovora koji je od samog početka bio na granici incidenta bio je upit zašto se psi ubijaju puškom, na što je veterinar Bugarin žestoko uzvratio da ima pravo upucati svakog psa s ceste ako je agresivan. Cavrić mu je odgovorio da agresivan pas mora ići na promatranje, a ako se utvrdi da se radi o agresivnoj životinji onda se uspavljuje, a ne ubija puškom. Potom je slijedila bujica uvreda mladim aktivistima koji su odbili napustiti parkiralište Veterinarske stanice dok im se ne pokažu zatvoreni psi koji borave u dva skučena boksa.

Kako bi se uspio riješiti „napasnika“ Bugarin je dopustio da higijeničar Miroslav izvede jednog psa, a potom je uslijedio šokantan prizor. Miroslav je doveo vezanog užetom preplašenog crnog psa s bijelom flekom na prsima koji je mokrio krv i mokraću gotovo dvije minute. Izbezumljeni ljubitelji životinja, Kristijan Cavrić, Ana Ivanković i Katarina Milatović ostali su zatečeni ravnodušnošću i nemarom veterinara Bugarina koji je negirao da se radi o bolesnoj životinji koja dva dana nije vršila nuždu. - Neće mi vatrogasac govoriti kako izgleda bolestan pas. Nemate pravo biti ovdje. Smjesta napustite Veterinarsku stanicu – urlao Bugarin na članove udruge. Potom je otišao, a troje ljubitelja životinja uspjeli su pridobiti higijeničara da im dopusti poslikati još jednog psa koji je srećom bio u boljem stanju.

INFO NOA

 

NOA KOMENTAR

Higijeničarsko veterinarski - Marš  

Ova morbidna nehumana kažnjiva rješenja sisačkog higijeničara veterinara nažalost nisu usamljen loš primjer sadizma u regionu, nije jedini koji se uhljebio ubijajući pse, parazitirajući na budžetu grada koji dopunjavaju smjerni i tihi građani koje se tek povremeno kada to objave Društva za zaštitu životinja zgroze nad postupcima i metodama rada ovih lakomih monstruma ogrnutih bijelim mantilima "Mengele veterinara".

Svakako da sisačkim zaštitarima životinja treba odati priznanje i čestitati im jer su pokrenuli dugo prešućivana pitanja o načinu i metodama rada gradskih azila u regionu, ujedno objelodanjuju ono o čemu se u mnogim gradovima već predugo šuti. Javnost predugo okreće glavu i zatvarala oči pred ponašanjem i odgovornošću veterinara kao i slučajevima nehumanog i netransparentnog poslovanja higijeničarskih službi u gradskim azilima. Gradski azili rade bez kontrole poštivanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja te svoju ukorjenjenu  brutalnost i bestijalnost dugi niz godina vješto  skivaju od javnosti i građana, zabranama  pristupa šinterajima i azilima koji su finasirani od strane  gradskih budžeta. Šta i kako se postupa sa životinjama u tim zabranjenim zonama na kraju grada  znaju samo rijetki pojedinci  koji su na kratko  bili dio te morbidne mašinerije koja se u gradskim biltenima građanima prezentira na način kojim su nacisti opjevavali stanje u varšavskom getu. Model rada nažalost već viđen i dobro nam poznat. Recept za smrt neželjenih i životinja je patent monstruma, a primjenjuje se i danas po istom modelu. I naša sredina ima svoje monstrume, menađere smrti,  koji posluju na slićan način koristeći se i ponašaju po istom kodeksu nedodirljivih, samo što u našoj sredini njih još uvjek neki  smatraju "uspješnim" veterinarima i  menađerima.

Naravno da takvi nisu sami u poslu.Oni imaju čvrstu  zaleđinu u strukturama kao i talu. Ovo su  svakako teme  o kojem se u BiH ni  ne govori a  ne daj bože da se piše.Opštine koje plaćaju "higijeničarsko veterinarske  masakre" i ova masovna pogubljenja životinja su naručioci i  saučesnici ovih  protivzakonitih  radnji koje provode njihovi plaćenici, voditelji šinteraja, azila, higijeničarskih službi koje se za  potrebe "eutanaziranje životinja" služe svim i svačim od metalnih i bezbol palica pa nadalje, ovisno o mentalnom sklopu egzekutora i sredstvima koja su mu na raspolaganju. Opravdanost masovnog  usmrćivanja životinja ih ne zanima njihov jedini cilj i poriv je: Kako sebi i svojim trabantima  obezbjediti ličnu korist ne obazirući se na etičnost postupka kao ni na sve patnje progonjenih unesrećenih bića u ovom slučaju "samo  životinja bez glasa i mogućnosti govora. Sisački veterinar higijeničar u azilu "eutanazira" metkom, drugi opet pištoljem za velike eksere. Treći se služe moćnim otrovima  a ima i onih  perfidnijih  koji  da bi izbjegli krvave scene životinjama u vene  ubrizgavaju koješta od antifriza pa nadalje. Opsjednutost uspjehom i zaradom u zadnje vrijeme je ove monstrume navela na ušpricavanje zraka u vene životinja. Nekao poznat način rada, zar ne? Ipak dobro je da je neko načeo temu beskrupuloznosti Mengele veterinara u azilima i da  je konačno u fokusu interesovanja Društava za zaštitu životinja o čemu će sigurno  na našim stranicama  tek  biti riječi ...

INFO NOA

KALENDAR
© 2006 - 2008 - Design by SM