Priča o Gari 05.06.2010.

 Je još jenda od mnogobrojnih istinitih horor  priča, kako  kažemo fiksnih  "markera," ili  pokazatelja stanja u društvu. Nažalost nadležne institucije u BiH kao i većima građana  je potpuno slijepa, gluha i njema, čak nezainteresovana, za sve učestalije signale  prisutnijeg nasilja u društvu. Nasilje nad životinjama je siguran "marker" erozije i gubljenja moralnih vrijednosti društva.  

"Garo" iz ove priče može biti bilo ko, čak i neko od bližnjih, ukućana. Od nasilje nad životinjama do nasilja nad ljudima je samo korak, niža stepenica.Već danas taj isti komotno može da potražiti drugog Garu? Taj javni žurnal sadističkog čina u  latentnoj formi je dovoljno jasna poruka građanstvu. Ali ona je ujedno koliko zastrašujuća i obavezujuća za sve napredne osvještene građane, koji žele dobro ovom narodu. Zašto policija ne istražuje ova  monstruozna ubistva i nasilje nad  životinja, kao posebne slučajeve? Oni bi ih usmjerili ka počiniocima u rješavanju  i mnogo težih zlodjela. Zar mučenja i ubistva životinja ne oslikavaju  psihološki profil potencijalnih masovnih ubica? Zar treba mirno čekati da počnu stradavanja   čitavih razredi učenika, kao na zapadu? Pa da se zapitamo. Zar nismo svjedoci sve prisutnijeg i sve brutalnijeg  nasilja ?

Nekažnjeni  nasilnik koji si dopušta spaljivanje živoga psa, svakim sledećim masakrom životinje se  osjeća  sve sigurnim, čak zaštićenim i povlaštenijim, upravo  nedjelotvornošću nadležnih institucija.Nasilje nad životinjama  je iz tih razloga promocije mačizma u stalnom porastu jer je ono  još uvjek slobodan nezatvoren odušak i ventil sadističom ponašanju o čemu se u ovom društvu  premalo vodi računa. Istovremeno sve  je više onih koji se ispred i u ime prosvjetnih  institucija  isčuđavaju  sve grubljim manifestacijama nasilja nad slabijim, nezaštićenim i obespravljenima. Nasilje agresija mobing teror i sileđistvo nad  nezaštićenim bićima među koje  svakako spadaju i životinje  je svakim danom sve učestalije. Ovako poražavajuće  stanje nije za puko  zgražanje, ono zahtijeva konkretnu akciju. Zgražaje nad Garom, komotno prepustite  dokonima koji ne poduzimaju baš  ništa osim zgražanja,oni su i onako u  zoni sumraka  eutanazrane svijesti. Ova je priča,priča i o nama kao narodu i ljudima bez kolektivnog pamćenja i svijesti i o biću koje je samo jedna od bezbroj  žrtava monstruma koji se  još uvjek slobodno nekažnjeno šećkaju među nama.

noa

(orginalan tekst)

izvor : Šapa Zenica

Kao pouku, lekciju drugima, kao opomenu, kao poziv da se konačno  zapitamo: Kakvi smo to ljudi? 

PRIČA O NAŠEM GARI - PRIČA O POBJEDI ŽIVOTA, NADI, I TRIJUMFU LJUDSKOSTI I HUMANOSTI NAD NEVIĐENOM BRUTALNOŠĆU

Za sve koji ne znate, ovo je priča o Gari, hrabrom dobrom dečku, koji je odlučio da živi, da voli život, da voli ljude uprkos svoj okrutnosti u svijetu u kojem živimo.

Garo je pronađen 23.04.2010, u Gornjoj Zenici, ostavljen u kanti za smeće, živ spaljen. Njegove zadnje nožice su bile polivene zapaljivom tekućinom i zapaljene, a on ostavljen da živ gori, zavezan da pobjeći ne može i tako bačen u kantu za smeće, da ga niko ne nađe, da živ izgori i umre u najtežim mukama.  Teško je zamisliti veličinu bola i patnje kroz koju je ova životinja prošla, sudbinu kakvu joj je namijenio neko ko se čovjekom zove.  A jos je teže zamisliti um i stanje svijesti osobe koja je osmislila i počinila ovaj zločin.  Ne treba puno, pa da se zgrozite nad ovim činom, da zanijemite nad brutalnošću koju čovjek svjesno čini. Garina sudbina međutim nije bila da umre sam u najtežim mukama.  Pronađen je i spašen, dok je još bio živ, ali u teškom stanju, sa obe zadnje noge potpuno ugljenisane, od strane našeg dragog i dobrog čika Džeme koji se o njemu stara svo vrijeme skupa sa volonterima ŠAPAe Zenica. Garo je dovezen u veterinarsku stanicu Zenica, svjestan svega, svjestan ljudi koji mu žele pomoći, u velikim bolovima, ali sa željom da živi.  Uprkos savjetima brojnih ljekara, odlučili smo da se zajedno sa Garom borimo za njegov veliki život, da ga volimo i učinimo sve sto je u našoj moći da mu olakšamo staje, stabilizujemo ga i pripremimo za operaciju.  U narednih 10 dana dobijao je infuzije, primao antibiotike i tablete protiv bolova.  Hrabro je to sve podnosio.  Spaljene noge nije više osjećao kao svoje.

04.maja 2010. smo ga odneli u Sarajevo na Veterinarski fakultet gdje je uspješno izvršena operacija tj visoka amputacija obje zadnje nožice.  Hrabro je podnio operaciju, nakon koje je vraćen u Zenicu u svoj privremeni dom kod čika Džeme.  Borba se nastavila, antibiotici, infuzije, borba da se teško post operativno stanje stabilizuje po drugi put. Garo je bio spašen, počeo je ponovo da jede i da se raduje svijetu oko sebe. Našem Gari se polako vraća snaga, pogled je bistar, pametna je to glavica, pamti Garo sve ljude koji su mu pomogli, raduje se i repom maše, a šapu ne da jedino našim volonterima doktorima, kao da veli: "Dosta je bio injekcija."  Zainteresiran je za sve što se oko njega dešava, voli mace i sve ostale pse u dvorištu.  Dok čekamo na specijalna kolica iz Austrije koja za Garu naručuju naši prijatelji tamo, čika Džemo mu pravi improvizovana kolica, a u međuvremenu volonteri ga “šetaju” kao i čika Džemo svaki dan.  Garo voli posjete i rado ih prima.  To je veliki borac koji usprkos svemu sto mu se desilo nikad nije prestao da voli ljude, da im vjeruje.  Uživa život i ima želju da živi.  Voli da bude samostalan, da sjedi, učestvuje u svemu i jedva čeka da dobije prava kolica pa da trči po dvorištu sam bez ičije pomoći.  Za Garu tražimo trajan dom u Austriji uz pomoć naših prijatelja, porodicu koja će ga voljeti i prihvatiti, jer Garo jeste poseban pas, sa posebnim potrebama do kraja života, pas čija će ljubav biti nagrada onima koji se odluče da mu pruže dom. 

Garo je naš heroj.  Pokazao nam je kako se život nikada ne smije olako odbaciti, ne bez borbe, a vjera u ljude i humanost izgubiti.  Garo je glas svih nas.  A brutalnost i nasilje koje je provedeno nad Garom nikad ne prolazi nekažnjeno.  Društvo koje to ne prepoznaje, teško da može napredovati. 
Za sve one koji žele pomoći Gari, donirati za njegovu hranu i lijekove mogu to učiniti uplatom na transakcijski račun Udruzenja za spašavanje i zaštitu životinja ŠAPA Zenica.

Hvala svima.