NOA - DODATAK 01.10.2008.
OPŠTINSKI IZBORI 2008.
Savjeti naših ljubimaca!
Predizborna kampanja je u špici. Liste već davno objavljene. Na jedno mjesto kibicira i dvadesetak kandidata. Kao na kost uostalom. Sa TV ekrana i džambo plakata isijavaju nasmiješena, ušminkana lica. Slušamo obećanja, planove, vizije. Izbori će, kažu koštati oko desetak miliončića. Dragi pseći Bože, što bi se moglo s tim novcima napraviti za nas životinje. Ali, to je cijena demokratije. Kako kaže moj gazda.
Međutim, ni on kao ni ja ne zna koga birati? Kome dati svoj Vau Vau pita mene? I kako? Kako razlikovati iskrenost od praznih riječi i lažnih obećanja?
Kao ja sam mu najiskreniji i najbolji prijatelj pa da mu pomognem da razdvoji istinu od laži? Da li u politici uopšte ima iskrenosti i istine? I može li je i biti? Ova politika morala bi biti najčasnije zanimanje. A političari bi trebali služiti svom narodu i interesima svoje zajednice, svoje države. Znamo kako to u praksi izgleda. Već imamo malo iskustva u svom čoporu. Već smo probali plodove demokratije. I uvozne konzerve. Mnogima su pomalo gorke. Kome dati ili ne dati? Svi se kite pridjevima, svi zbore lijepo, pametno, pošteno. Na ranu da ih previješ. Ali,naše pseće iskustvo i zdrav razum upozorava nas da ne smijemo uzeti baš sve novo za gotovo.
Podsjetimo se malo vladavine prve garniture naših izabranika, pa druge, pa treće. Sjetimo se pretvorbe društvenog vlasništva u privatno, pa sanacija naših preduzeća, banaka, pa onda njihove prodaje; svega i svačega za marku i na kobajagi. I dok nam se ova umilna lica sa ekrana svakodnevno obraćaju uz uvažavanje, ne zaboravimo kako nam je dok čekamo pred raznim šalterima, biroima, kako nas samo šetaju s kraja na kraj grada, pa po svim bolnicama, a tek kad tražimo saglasnost za gradnju, pa za pokretanje posla, ili kad se nemamo kome požaliti. itd. itd. Ali budimo pošteni ima i dobra što je napravljeno.
Kome dati svoj Vau Vau?
Nikome!
E to bi bilo najgore. Kaže moj gazda. Sjetio se koliko je samo on čeznuo za svojom Banja Lukom i Vrbasom. Koliko ih je patilo i danas pate po svijetu, čeznulo za rodnim krajem; koliko ih je samo stradalo jer nisu imali svoju državu da ih zaštiti. Sjetimo se dramatične prošlosti. Koliko trpljenja, koliko stradanja, zbog grešaka, krivih poteza, loših izbora, pogrešnih ljudi u kritičnom trenutku.
A svi ovi ljudi na listama, kakvi su takvi su – naši su. Valjda boljih nemamo. Pokušajmo među njima izabrati najbolje.
- za one koji se brinu za opšte dobro, za solidarne sa siromašnima i obespravljenima.
- za one koji brane i štite ljudski život, kao i naš životinjski.
- za one koji teže opštem dobru.
- za one koji štite narod i demografsku obnovu zemlje.
- za one koji se zalažu za edukaciju, humanost i etičnost u školiovanju.
- za one koji se zalažu za pravo radnika, rad, prava žena, dječji dodatak.
- za one koji se bore za ekonomsku stabilnost i porezni sistem u korist građana.
- za one koji se zalažu za socijalnu pravdu, za pravo na informaciju u službi istine.
- za one koji se suprotstavljaju porocima, drogi, ovisnosti, korupciji, prostituciji.
- za one koji se zalažu za istinu o nama i našim teškoćama.
Ako ni ovo nije dovoljno, onda bih rekao: po svojoj savjesti, znanju i uvjerenju birajmo najbolje.
Ako ih baš lako ne prepoznajem – daću Vau Vau za najmanje lošeg.
INFO NOA |
