NOA-DODATAK 05.12.2008.

Bosanski brdski konj

Autor:  Refik Telalbašić

Malo je pasmina konja u svijetu koje su bile predmet interesovanja tolikog broja naučnih radnika, tolikog broja književnika, tolikog broja slikara i drugih umjetnika, iz čega je rezultirala obimna građa od koje je dio prezentiran u ovoj knjizi.

Ostat će vječitom tajnom šta je to što je toliki broj učenih i manje učenih ljudi motivisalo da veliki dio svoga vremena, a dobar dio njih i veliki dio svoga novca, potroše na Bosanskog brdskog konja, tog malog diva izvanrednih osobina, koji je stoljećima bio i ostao vjerni pratilac bosanskog čovjeka i aktivan sudionik svih njegovih nastojanja da nekako savlada svakodnevne teškoće kojim ga život oduvijek obilato daruje.

Možda se u nama javlja osjećaj koji su sebi nosili naši pradavni preci, a po kojemu je konj bio član porodice, neko sa kojim se dijelilo i dobro i zlo, neko bez koga bi život bio puno teži, a komunikacija između pojedinih, po bespućima karakterističnih i zabačenih planinskih mjesta i ostalog svijeta - skoro nemoguća. Riječima je teško opisati kakav je to osjećaj, ali kako jednom napisa jedna strastvena konjoljupka, bilo bi to nešto slično onome kada u oku konja koji korača pored nas vidimo svu ljepotu i sva blaga ovog svijeta.

A možda se sve to dešavalo, kao što se i danas dešava, iz drugih, ljudskom umu nedokučivih razloga, razloga koji su davne 1926. godine rođenog umjetnika slikara Fahrudina Hrasnicu naveli da u Zagrebu, gdje je studirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji, upiše paralelni studij na Agronomiji, te time praktično odredi sav svoj budući život, koji je bio posvećen Arapskom i Bosanskom brdskom konju, umjesto slikarskom platnu, kistu i svjetskim galerijama. Isti razlozi tjerali su njegovog asistenta, kasnije doktora i redovnog profesora, Refika Telalbašića, da veći dio svog radnog angažmana provede, umjesto u profesorskom kabinetu, u ergelama u Borikama i Prnjavoru, proučavajući svaki bitan detalj o uzgoju konja i publikujući brojne naučne radove u časopisima širom svijeta.

Na može se nikako uzeti kao slučajnost da su o Bosanskom brdskom konju odbranjene četiri doktorske disertacije te da je Bosanski brdski konj oduvijek privlačio pažnju inostranih naučnika i uzgajivača. Sve poznate primjere nije moguće u jednoj ovakvoj knjizi navesti, ali je moguće navesti činjenicu da je sve navedene ljude, kao i bezbroj drugih, vezivao zajednički osjećaj divljenja i neizmjerne ljubavi prema Bosanskom brdskom konju.

INFO NOA

NOA  komentar

Ko će  ih zaštititi i sačuvati  za  budućnost , ako ne mi svi  skupa ?  To nam je ljudska obaveza .

Sačuvajmo  barem ovo malo preostalih,  što seljaci ne pomlatiše po  gudurama i što talijanima  nekako promače  pa ih  ne pretvoriše u salame i koješta. Zar sav taj svijet maloga bosanskog konjića, koji svakodnevno sve brže  nestaje,  ne zaslužuje našu zahvalnost i pažnju? 
To divno biće, u narodu  opjevano i naslikano  na bezbroj slika, nestaje pred našim očima. Učinimo nešto dobro!  Sva njegova  magična snaga  samo je  njegova iskonska želja da opstane  tamo gdje drugi nemogu. Tu tajnu  moć,  malog bosanskog konja, usvojio je i narod ovoga podnevlja  koji  je ovo vrijedno biće zadužilo  svojim radom i  upornošću u borbi za opstanak. Njegova začuđujuća snaga tajna je svima  koji  su ga upoznali, taj već skoro zatrti  svima poznati  simbol upornosti,  mora doći pod  zaštitu kao   autohtona vrsta.

Mnogi narodi imaju u  svom heraldičkom pristupu poseban   odnos  prema životinjama koje su simbolički okarakterisale čitave zajednice naroda. Zar bosanskom brdskom konju ne možemo  odati poštovanje za sve učinjeno za sve narode ovog dijela Balkana, stavljajući ga pod zaštitu i stimulirajući njegov uzgoj. Diviti se snazi bosanskog brdskog  konja u tom sitnom  tijelu, toj volji  za opstankom a ne činiti ništa da se ova vrsta  zaštiti i očuva je samo pokazatelj našeg  lošeg  stava prema nama samima. 
Ta istrajnost koja  krasi  ovo biće, ta  tajna snaga,  je na ovim prostorima  nažalost   i njegovo   prokletstvo,  pa ga je nehumanost   čovjeka  dovela  na  sam rub nestanka.
Malog bosanskog  brdskog  konja ne smijemo nikako  zaboraviti ne samo zbog njegovih osobina  vrijednih divljenja nego i zbog toga što je svaka izgubljena životinjska vrsta zauvijek izgubljena, a to je nenadoknadiv gubitak.

Mnogi narodi imaju u  svom heraldičkom pristupu poseban odnos prema

Više o bosanskom brdskom konju :

http://www.knjiga.ba/Monografije/Bosanski-brdski-konj_K3095.html

Čestitke autorima knige!