Zelena planeta
Šta je još 1854. godine indijanski poglavica Chief Seattla izdiktirao za američkog predsjednika. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta misao nam je strana. Ako mi nemamo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?! Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka... Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavi cvjetovi naše su sestre, jelen, konj, veliki orao naša su braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija – svi pripadaju istoj obitelji. Tako kada veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Velili poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu o kupnji naše zemlje. Ali to neće biti lako jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama je ne samo voda već i krv naših predaka.
Chief Seattle's reply to a Government offer to purchase the remaining Salish lands
Ako vam prodamo zemlju morate morate se sjetiti da je ona sveta i morate učiti svoju djecu da je ona sveta i da svaki odraz u bistroj jezerskoj vodi priča događaje i sjećanje moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu.Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća i vaša i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste dali svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac, koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat, nego je ona njegov prijatelj. Zato, kada je pokori on kreće dalje. On iza sebe stavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci - zemlji i bratu – nebu, kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati prodati kao stado ili sjajan nakit. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca ali možda je to zato što sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši i što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare, kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovnicom. Zrak je skupocijen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jedan dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad.Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće bizona kako se raspadaju u preriji zato što ih je ostavio bijeli čovjek. Ustrijelio ih je iz jurećeg željeznog konja. Ja sam divljak i ne razumijem kako željezni konj može biti važniji od bizona kojeg mi ubijamo samo zato da bismo ostali živi. Što je čovjek bez životinja? ...
Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se desiti i čovjeku.Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim nogama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju. Recite svojoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite svoju djecu, kao što mi učimo svoju da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje.
Mi znamo: zemlja ne pripadati čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao i krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života: on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i sebi samome. Sudbina je nepoznata za nas jer mi neznamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa ljudi, a pogled na zrele brežuljke uznemiren zbog žice koja brblja. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
Audio verzija govora (download)
INFO NOA |
