Životinjska dlaka može izliječiti i najgore bolesti
Poznata je činjenica da dlaka i krzno kao i bilo koja druga organska supstanca mogu izazvati alergijske reakcije kod nekih ljudi. Takve alergijske reakcije u nekim slučajevima mogu biti i smrtne. Druge pak reakcije imaju suprotan učinak. Ta pretpostavka je osnova farmakologije. Ako neke tvari ubijaju, druge liječe (čak i rak).
Nitko ne može objasniti činjenicu da životinjska dlaka ima lijekovit učinak.
Priča u kratkom
Prije 7 godina, u Rusiji jednom je vlasniku psa dijagnosticiran rak pluća 3. stupnja. U tom periodu i njegovom susjedu je dijagnosticiran rak gušterače. Jedna kujica lutalica u susjedstvu je oštenila nekoliko štenaca od kojih je jedan (kasnije nazvan Naič) posjedovao čudnovate sposobnosti.
Tim štencima nije bio dopušten ulazak u zgradu no umirući čovjek ih je ipak pustio i njegov kontakt sa Naičem davao je pozitivne rezultate – bol je prestala, energija se vratila.
Stalni kontakti sa Naičem doveli su nakom mjesec dana do potpunog nestanka bolesti. Medicinski nalazi nisu pokazivali nikakav tumor, apsolutno ništa! Čovjek je bio potpuno zdrav. Doktori su bili u čudu. Ipak gospodin iz praznovjernih razloga nije otkrio pravu istinu o svom izlječenju.
Kasnije, tada već vlasnik Naiča doveo je psića kod svog susjeda koji je imao rak gušterače. Ideja o lijekovitoj dlaci Naiča nikome nije padala na pamet. Vlasnik Naiča, i sam doktor po struci, odlučio je napraviti remen od Naičeve dlake koju je isčetkao. Taj remen je stavio u blizini pacijenta – 6 mjeseci kasnije susjed više nije imao rak.
U početku se pretpostavljalo da je Naičev vlasnik izliječio susjeda, no vlasnik je to negirao. Bilo je još nekoliko slučajeva kada je doktor sa Naičem činio čuda.
No kako su se lijekovite Naičeve moći pročule, neki ljudi su pokušavali ukrasti psa, drugi su nudili ogromne svote novca za njega. Sve više i više ljudi ga je željelo dotaknuti. Doktor je odbijao ponude medicinskih pregleda psa i njegove dlake.
Nažalost Naičevo potomstvo nije pokazivalo te magične sposobnosti kao njihov predak.
Sa godinama vlasnik psa je mogao utvrditi neke specifičnosti kojima se Naič razlikovao od drugih pasa – jedinstven miris i tekstura dlake.
Dr. Boris Malčinski čuo je tu priču prije 3 godine i nije vjerovao. Njegov bliski prijatelj se razbolio i nakon bezbrojnih terapija dr. Malčinski odlučio je potražiti Naiča. No nitko nije znao gdje bi se pas nalazio. Nije se znalo ni da li je živ.
U siječnju ove godine dr. Malčinski našao je Naiča. Vlasnik Naiča nije isprva vjerovao priči dr. Malčinskog no nakon dugih razgovora dao je dr. Malčinskom remen – usprkos nevjerici dr. Malčinskog remen je djelovao!
Ova pomalo fantastična priča ostavlja nas pomalo zbunjene. Da li je stvarno moguć takav lijekovit učinak pseće dlake? Ukoliko imate nekih sličnih iskustava slobodno nam pošaljite na našu e-mail adresu drustvo.noa.ba@gmail.com
Psi su bića od povjerenja, mogu slušati mogu suosjećati, a imaju i očuvane instinkte koje su ljudi davno izgubili. Možda su psi bolja antistresna terapija od bilo koje medikamentozne terapije?
Oni koji proučavaju utjecaj kućnog ljubimca na čovjekovo zdravlje, znaju da je pas poput žive četveronožne protustresne terapije, veseli, lajavi sakupljači i neutralizatori stresa kao i napetosti i ujedno prvi lijek protiv samoće. Oni su katalizator odnosa u porodici.
Psi ne samo da nas opuštaju, već i sama njihova prisutnost u istoj prostoriji, snižava vlasniku povišeni krvni pritisak i smanjuje rizik od krvožilnih bolesti! Naizgled neshvatljivo, ističu stručnjaci ali živeći uz psa, ispitivanja, potvrđuju postajemo otporniji na najveću boljku današnjice - stres. Naime, stres valja prepoznati, pokušati prevladati, preoblikovati i pripremiti se za njega. Kao što vježbamo jogu ili neku drugu relaks tehniku kako bismo bili smireniji, otporniji na stres, na sličan način na čovjeka djeluje i njegov pas. Uz njega smo sigurniji, manje depresivni, sposobniji promijeniti stresnu situaciju, otkloniti ubojitost oštrice zvane stres.
Što to pas ima a čovjek je izgubio?
Kad bi psi mogli govoriti, vjerojatno bi saznali mnogo toga, među ostalim koje nam impulse šalju i kakve pozitivne vibracije šire u zajedničkom prostoru ?
Je li lajanje njihov govor, poruka za ljude ili za njihovu vrstu? Oslobađaju li svojim »govorom « vlastite frustracije, baš kao što bi i mi trebali znati olakšati dušu? Ili je pseći lavež samo upozorenje? Životna filozofija kućnog ljubimca okruženog ukućanima, od kojih svaki ima svoj problem, a o kojem pas ima svoj stav?
Jesu li naučnici na dobrom tragu kad tvrde da psi mogu djelovati antistresno?
Nema razloga da im ne vjerujemo. Jer, kad bi ljudi primijenili samo dio psećeg u komunikaciji s drugima, onda bi ljudski život otprilike izgledao ovako – nikad ne propusti mogućnost zabave, igre, veseli izlet, osjet svježeg zraka, povjetarca što ti puše u njušku.
Valja se veseliti jednostavnim, malim stvarima poput duge šetnje. Kad si sretan, pleši, gibaj tijelom. Skači, trči, igraj se kad god možeš. Kad voljena osoba dolazi kući, pozdravi je. Onako srdačno kako to samo pas zna. Budi poslušan kad je to u tvom interesu – budi odan. To su znakovi koje nam šalju psi, tvrde poznavaoci pasa.
Možda bi baš trebali reagirati kao psi - nikad ne glumiti da si nešto što zapravo nisi, pokazati drugima da ne voliš kad povrijede tvoj teritorij. Vlasnicima psi postaju neprocjenjiva vrijednost, član porodice , ljubimac oko kojeg se sve vrti, kojeg svi obožavaju. Oni su im dio prirode, izvorne i nepredvidive, izgubljene u urbanizaciji, tehnologiji, globalizaciji i našoj svakodnevnici.
Zašto onda ne pobrinuti se za osnovna prirodna prava takvih bića koja ovaj svijet čine skladnim ? Zašto ne uzvratiti poštovanje i ne uključiti se u zaštitu tih divnih stvorenja?
Specijalno dresirani psi su počeli da se koriste u Americi za pomoć djeci s autizmom. Psi, kako je preneo "Glas Amerike", pomažu u smirivanju djece i omogućavaju njihovoj porodici malo lakši način života.
Jedan od korisnika novog programa je i petogodišnja Holena Gonzales iz San Dijega, u Kaliforniji, koja ima posebnu vezu s treniranim psom Mafetom.
Holenina majka Rebeka Kuk je istakla da je Mafet promjenio život njene kćeri jer je briga za tog psa stvorila kod djevojčice osjećaj odgovornosti koji će nositi do kraja života.
"Holenine komunikacijske sposobnosti su se uvećale tri puta za tri mjeseca od kako je Mafet s nama u kući, a njena ličnost je isplivala na površinu, postala je mnogo društvenija", rekla je majka djevojčice.
Autizam je bio-neurološki poremećaj koji utječe na razvoj mozga. Nitko ne zna točan uzrok autizma, ali stručnjaci se slažu da se broj novih slučajeva povećava. Autistične osobe obično imaju teškoća u komunikaciji, socijalizaciji, ponašanju i učenju.
Neki ljudi s autizmom ne mogu govoriti, nekima je potrebna posebna njega, a neki nikada neće biti u stanju da žive samostalno.
Medicinski stručnjaci su ustanovili da rano uspostavljanje dijagnoze i lječenje u velikoj mjeri poboljšavaju sposobnosti djece s autizmom.
Ljudi obično misle da osobe s autizmom ne može imati komunikaciju s drugima i da imaju teškoće da shvate svijet oko sebe, ali takva percepcija se, srećom, mijenja, prenio je "Glas Amerike".
