Čovjek se od životinje razlikuje razumom, sviješcu, govorom, društvenošcu, pravljenjem oruđa samilošću itd., no time nije iskazana bit čovjeka. Čovjek je aktivno suprotstavljen svijetu on nije u njemu, nego je naspram njega. Te su relacije uzajamno uvjetovane. Priroda može bez čovjeka ali čovjek nemože bez prirode. Čovjek svojim djelovanjima mijenja svijet i prilagodjava ga sebi, on pri tome mijenja i sam sebe kao čovjeka.On razvija svoje sposobnosti osjetila i duhovne spoznaje. Sudbina planete je u njegovim rukama. Čovjek sam stvara svoju istoriju , ali je istovremano i sam proizvod te istorije, Čovjek je biće koje ima prošlost a donekle i budućnost.Čovjek je slobodno krativno stvaralačko biće, on nije razvojno dovršen ni savršen dokraja. On je toliko čovjek koliko teži da ostvari nešto više od već postignutoga. (Jaspers: "Biti čovjek znači postajati čovjekom"), ne smije se biti zadovoljan već postojećim, nego težiti da se kritično prevlada u sadašnjosti, na temelju vrijednosti prošlosti. Čovjek treba težiti budućnosti.Čovjek je kreativan stvaralac, koji čini novo.On svjesno mijenja i stvara za svoj život.On daje svoje obilježje svemu što čini. Bit čovjeka očituje se u ostvarenju vrijednosnog ideala, po kojem pojedinac dobija svoju vrijednost i dostojantsvo u zajednici.
Sloboda je bit čovjeka i njegovo temeljno određenje je autonomija i on se upravo po tom razlikuje od svih ostalih bića, nije određen nužnošću prirodne i društvene sredine, nije puki proizvod sila, već sam sebe aktivno mijenja i on nije samo ono što jeste, već biće mogućnosti koje se neprestano mijenja.Uz slobodu dolazi naravno i odgovornost, jer sama sloboda je čovjeku zadana on je "osuđen na slobodu", ali joj se može izmaknuti (bijeg - pasivno prihvaćanje postojećega) poništava čovjekovo poštojanje. “Čovjek je čovjek u onoj mjeri u kojoj je slobodan.”
- postoji sloboda za (samoodređenje, stvaralaštvo i odgovornost, preuzimanja slobode i odgovornosti, svojstvena je samo čovjeku), sloboda od (sloboda od ograničenja da čovjek čini ovo ili ono) i sloboda izbora (mogućnost biranja)
- priroda je sve što nas okužuje a nije napravljeno ljudskim radom i djelovanjem , sveukupnost svega što jest, pa tako ona obuhvaća i čovjeka samim tim i on je podvrgnut prirodnim zakonima, ali tim nije određen u svojoj biti no sadrži i mogućnost za nešto novo, jer on je taj koji prevladava prirodu (i po tome je čovjek čovjek) - kod današnjeg ovovremenog čovjeka dolazi do jakih sukoba sa prirodom kao i velikog otuđenja od prirode, s tim se javlja ekstremno izražen izrabljivački odnos današnjeg čovjeka prema okolini. Mnogi traže kompromise, solucije za trajno pomirenje čovjeka i prirode jer to je kao osnovni preduvjet čovjekova opstanka.
Vrijeme pred nama će pokazati koliko je stvarne istine u traženju takvih kompromisa. Vrijeme koje protiče ne ostavlja nas ravnodušnima pred sve ozbiljnijim pitanjima opstanka. Način te borbe često nas podsjeća na poznati lik iz mitologije.
Albert Camus, Mit o Sizifu: u prvom dijelu govori o odnosu čovjeka i vremena, te da čovjek živi od budućnosti, da mu je vrijeme najgori neprijatelj, a da shvaćanjem prolaznosti čovjek određuje svoje mjesto na krivulji vremena.Takođe spominje apsurd u kojem se čovjek stalno poziva na budućnost, a zapravo bi trebao željeti da vrijeme stoji. U nastavku teksta ukazuje nam o apsurdnoj čovjekovoj prirodi koja je slična Sizifovoj - čovjek, poput Sizifa, svakodnevno radi na poslovima koji ne pokazuju vidne rezultate, ali smatra da čovjek postaje tragičan tak kad to i shvati. Jer dok god ga vodi nada u uspjeh, nema muke. Medjutim, Camus smatra da Sizifa treba predstaviti kao sretnog. On je, naime, zbog prezira prema bogovima, mržnje prema smrti i strasti za životom osuđen na te muke, no on teži višoj vjernosti koja negira bogove i u svakom komadu tvari vidi jedan novi svijet. Upravo sama njegova borba da vrši težak uzaludan posao ostaje "dovoljna da ispuni ljudsko srce" jer pokazuje da unatoć pritiscima i mučenju ostaje dosljedan sebi i svojim idealima.
Slično je zagovorio i Zaratustra dolazeći u grad na trgove gdje je okupljenima pred puno ljudi i govorio o nadčovjeku. Čovjek je nešto što treba biti prevladano i sva su biča već stvorila nešto iznad sebe, a ljudi su prešli put od crva do čovjeka no mnogo toga je u nama još uvijek crv. Kako je majmun čovjeku tek za podsmijeh, tako treba biti i čovjek za nadčovjeka. Ni najmudriji od njih nisu nadljudi, već mješavina biljke i sablasti. Smisao zemlje je nadčovjek i njihova volja im kaže neka nadčovjek bude smisao zemlje.
