Razmišljate li o oslobađanju, dok promatrate zatočene životinje koje gledate kroz žice i rešetke? Ptice u volierama i kavezima, ribe u akvarijima ili ne-ljudska bića poput sisara na lancu ili u skučenom prljavom boksu?Do kad, samo gledati specizam na djelu? Smatrate li da pčela ili žaba ima manje prava na život i slobodu nego čovjek? Smatrate li da su ljudi superiorni nad svim drugim bićima tj.nad životinjama? Pristejete li barem na kratko zamjeniti poziciju? Potpisujete li specizam? Ako posjećujete akva parkove - vodene zatvore i zoološke vrtove, idete u cirkuse gdje se izvode predstave sa životinjama, odjevate se kožom i krznom , ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Zagovarate li „humanije“ klanje pilića ili manje okrutan uzgoj svinja, vi održavate specizam.“ – Mnogo više i bolje o ovom piše u svojoj knjizi "Specizam" (2004.) američka spisateljica, urednica i borac za prava životinja Joan Dunayer.
Iako postoji već godinama a skovao ga je Richard D. Ryder 1973. god. sam pojam specizam široj javnosti je prilično nepoznat. Kao i drugi civilizaciski proskribirani „-izmi“ i specizam upućuje na izvjesnu zadrtost npr. Seksizam diskriminira žene u odnosu na muškarce u njihovim pravima ili vrijednosti samo na osnovu roda, rasizam to isto čini prema drugim rasama u odnosu na vlastitu, specizam predstavlja „propust da se s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristikama tipičnim za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biću prida jednaka pažnja i poštovanje“ (J. Dunayer).Jednostavnije rečeno - specizam je diskriminacija na osnovu vrste.Dakle, uzdizanjem vlastitih, pristranih vrsnih preferencija na razinu ideologije odnosno načela, rađa se specizam. Svako ima pravo na stav da npr. ne voli ovu ili onu vrstu životinja (recimo, zmije ili pauke), a obožava neku drugu (npr. mačke, pse ili delfine), ili da ga ne-ljudske životinje nimalo ne zanimaju. Ali pretvaranje vlastitog pristranog stava u racionalizaciju kojom se nekim ili svim vrstama životinja, uključujući i ljudsku, pridaju vrjednija svojstva a samim tim i posebna prava kao i položaj u odnosu na ostale, predstavlja izraz specizma. U skladu s tim je apsurdan i svaki pokušaj rangiranja vrijednosti bilo čijeg života bilo koje vrste. Oslonac praspecizamu tražen je najčešće u religiskim djelima i sadržajima.
Katastrofalno loš položaj u kojem se u većini društava današnjice nalaze ne-ljudske životinje izraz je specističko ukorijenjenog -tradicionalnog stava, da su ljudi superiorna vrsta kojoj pripada povlašteni status u odnosu na sve ostale životinjske vrste. Otud proističe i loša praksa da se na ne-ljude (druga bića) gleda samo u smislu njihove iskoristivosti za ljudske svrhe ili potrebe – oni su roblje ljudskog društva što je sramotno za današnjeg civiliziranog savremanog čovjeka. Ne-ljude se nevine zatvara.Može ih se klati, peći kuhati, mljeti,oderati im kožu. Ne-ljude je dopušteno prisilno razmnožavati i uzgajati.Rezati im dijelove tijela.Na njima spitivati uboitost oružja. Ne-ljude se smije nekažnjeno ubijati (osim kad su tuđe vlasništvo pa se tada i vlasnicima nanosi materijalna ili emocionalna šteta). Ne-ljude je dopušteno progoniti iz staništa i loviti ih. Ne-ljude se smije tući i maltretirati, primoravati ih na dresuru i izvođenje "zabavnih programa" za ljudsku razonodu.Smije ih se nekažnjeno polno zlostavljati, čak zarađivati na taj način. Ne-ljude se smije uprezati za težak rad ili koristiti kao pomagalo. Ne-ljude se smije mučiti, rezati, injektirati hemikalijama,trovati, eksperimentisati bakterijama i virusima da bi se zadovoljila ljudska radoznalost.Smije se nekažnjeno uživati u njihovom strahu, patnji,borbama i svim oblicima mučenja, sadizmu.Smije ih se i klonirati. I to sve legalno i javno bez i malo savjesti. Teror milijarda bića, napaćenih mislećih i osjećajnih individua. Specizam svojim stavom sve ovo dopušta, samo jer se radi o pripadnicima drugih vrsta. Bez specizma to ne bi bilo moguće.
Ovakav specistički stav i praksu prate i podupiru institucije zakonima pravilnicima i propisima koji samo naizgled, formalno i u naslovu, iskazuju namjeru "štititi ne-ljude od ljudskog zlostavljanja." U stvarnosti, zakoni o „zaštiti“ ili još licemjernije „dobrobiti“ životinja samo ozakonjuju specizam i specističko zlostavljanje u interesu profitnih lobija,veterinarstva, industrije hrane, odjeće, zabave,lova, nauke,itd.Institucije tek periferno i samo prividno po potrebi iskazuju stvarnu brigu za patnju životinja i njihov opstanak.Nasuprot tome, nespecistički bi stav i praksa podrazumijevali davanje svih onih temeljnih i primjenjivih prava ne-ljudskim bićima tj. životinjama koja ljudi zahtijevaju i sami za sebe: prvenstveno prava na život i slobodu. Takođe, sve ono što ne-ljudi proizvode (mlijeko, jaja, med, perje, dlaka...) njihovo je vlasništvo i moralo bi postati neotuđivo, kao i kad je riječ o ljudskom vlasništvu. Isto vrijedi i za ne-ljudske nastambe i staništa.
Kao i svaki „-izam“ koji iskazuje zadrtost i specizam proizlazi iz skučenog, neintegralnog pogleda na svijet te kao takav ne uviđa suptilne poveznice fine filigranske veze života i prirode. On stoga stvara praksu koja u konačnici ugrožava i sam opstanak ljudske vrste (biocena) - uravnoteženog okoliša. Odustajanje od specističkog svjetonazora ne predstavlja tek čin benevolentnog iskazivanja brige prema ne-ljudskim životinjama, već ukazuje na moralnu zrelost stava koji spoznaje neprocjenjivu važnost cjelovitog pristupa življenju i preuzima vlastitu odgovornost za dobrobit trenutno zatočenih ne-ljudi, za sebe i vlastito zdravlje, boljitak društva u kojem živimo te za planetarni eko-sustav koji bi trebali djeliti sa svim ostalim vrstama na Zemlji jer naš opstanak je ovisan o svjesnosti suživota sa prirodom i bićima koja su specizmom dovedena na rub opstanka.
