Činjenica je da je BiH  među poslednjim državama evropskog kontinenta  koja je donijela Zakon o zaštiti životinja. A kako je podjeljena tj.  cijela iz dva dijela, dva neusklađena specistička Zakona o zaštiti životinja,  entitetski Republike  Srpske i državni  na nivou BiH su naša tragikomična realnost. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je specistički  akt ništa manje od njegove  do danas  neusklađene  inačice u RS. Prije svega ovi  zakoni su u svom pristupu protiv svih drugih vrsta živih bića. Oba  legaliziraju i  legitimiziraju neetičke načine iskorištavanja životinja, pri čemu su argumenti o etičkoj neprihvatljivosti ozljeđivanja životinja  iz  koristi  lobija zakonodavcima posve apstraktni čak bajkoviti.  Zakon kojim bi se trebale štititi životinje, tretira životinje samo  kao resurse za ljudsku uporabu i u tim se okvirima vodi računa o njihovoj  zaštiti na nivou potreba jedne vrste koja poništava pravo na život svim drugim vrstama. Prije svega treba istaći da su veterinari  ti koji su u svojoj lakomosti branše skrojili ove i ovake  specističke  zakone, na  štetu životinjama a  po svojim potrebama i shvatanjima zaštite životinja. Naravno da oni   nisu ti koji  će donositi i  biti nadležni  za provedbu bilo kojeg pa ni ovog   kulturološkog  Zakona. Oni su odškolovani  da bi  liječili  životinje u skladu sa etičkim kodeksom i  da svoje usluge  uredno naplate.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja mora biti kulturološki etički  krovni zakon prema kojem se  usaglašavaju  i u koorelaciji provode  i Zakon o veterinarstvu i Zakon o lovu i ribolovu. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH mora biti plod civilizaciskog napredka  i kulture naroda  te u nadležnosti Ministarstva nauke kulture i prosvjete BiH.Ovaj  Zakon  nesmije  ni  radi sukoba interesa  ostati puka forma i referada   u nadležnosti  Ministarstva  vanjske trgovine koje vrvi lovnim  i veterinarskim  lobijima  infiltriranim u  tim resorima.

Sukob interesa  tih struktura već godinu dana uporno  blokira provedbu donetog  Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u  BiH, RS. Napominjemo da već  više od godinu dana Zakon  nije ni došao do onih koji bi ga morali provoditi, nije im čak  ni  prezentiran ni u obliku informacije. Stoga oni koji bi ga trebali provoditi se ismijavaju  građanima koji dođu prijaviti nasilje na životinjama. ( inspekcije ,policija  i granična  policija ) Zakon o zaštiti životinja u BiH je  predugo očekivan od strane  boraca  za prava životinja posebno onih  koji su gajili nadu u njegovu ispravnost i etičke vrijednosti. Društva  za zaštitu životinja i zaštitari životinja BiH su izigrani njegovim specističkim pristupom zaštiti kao i potpunom neprimjenom.  Zakon koji se  već godinu dana ne primjenjuje je mrtav Zakon, što potvrđuje i sama  praksa tokom godine. U protekloj godini  praksa   ukazuje da su institucije te koje ga uporno zaobilaze  i dodatno poništavaju kljaštreći ga kojekakvim izdavanjem  protivzakonitih dozvola. Mimo Zakona u BiH od strane ministarstava  dopuštene su: koride,štraparijade,cirkusi i nasilje na životinjama. Protiv počinitelja zlodjela u BiH se poduzimaju samo manji  kozmetičko- pravni tretmani. Istovremeno  ne poduzimaju se potrebne radnje na sprečavanju kršenja Zakona. Tokom godine nije poduzeto  ništa u cilju provedbe barem osnova donetog  zakona. Ovakav specistički pa još tome  ne funkcionirajući Zakon   ne samo  da je opsjenarska  zabluda građana on je i pokazatelj stanja u BiH. Zakon o zaštiti  životinja,  poslije više od godinu dana za nas  je još aktualnija tema, jer smo prije donošenja ovog  Zakona  ukazivali na pravce  s težnjom  ispravnim rješenjima. Zakon o zaštiti  životinja u BiH nije doneo  dugo priželjkivane ni očekivane promjene u postupanju sa životinjama ne provodi se ni na opšinskoj a ni državnoj razini .

Zaštita životinja nespecističkim pristupom,  no kill strategijom  u BiH je jedino prihvatljiv  način rada na čemu insistiraju  sva  Društva za zaštitu životinja u BiH,  što ih često dovodi u direktan  sukob sa lošom ukorjenjenom praksom institucionalnog specističkog  pristupa zaštiti životinja.Ova borba za humaniji odnos prema životinjama  bez pomoći šire baze trajaće bez prestanka s tim da će oblici djelovanja biti sve izraženiji , prisutniji i očigledniji. Za sada sva Društava za zaštitu životinja BiH ovise o svom članstvu i   nastoje u veoma teškim uslovima rada bez  pomoći institucija zaštititi  napuštene  životinje  što je u suštini samo jedan  mali dio  ukupnog  djelovanja a samim tim i nedovoljno s obzirom na veličinu i složenost  problema zaštite životinja  u BiH.  Samim tim problem zaštite životinja u cjelosti   ostaje  trajno neriješen. Naravno da ovako stanje odgovara samo kriminalcima  koji su I do sada nekažnjeno se koristili nedjelotvornošću Zakona u području zaštite životinja. Pomenimo samo decenijsku lošu praksu institucija  po pitanju  nehumanog uklanjanja  pasa nepoznatih vlasnika, što već izaziva opći bunt i negodovanje  svijeta  prema institucijama  BiH.Ovaj problem bez obzira na donetu regulativu i rokove  od strane nadležnih institucija   nije ni načet a kamo li proveden u zakonski predviđenom roku. Žalosno je da  zakonodavac ni pored  prihvaćenih zakonskih rješenja  ne pomišlja da sankcionira uljuljkane opštinske činovnike koji su protraćili godinu dana određenu da  usklade  praksu sa regulativom. Društvo za zaštitu životinja Noa je u prošloj godini  institucijama u BiH    ponudilo  i u praksi  provelo  ogledne  pilot projekte (uhvati steriliši pusti) na nivou BiH.Naš rad u cilju sprečavanja loše prakse je očigledno  za njih nešto bajkovito. Naravno  da je tako dok god im lovci, veterinari i šinteri kroje specističke  samo njima prilagođene  Zakone o zaštiti životinja koji ne štite životinje nego njihove interese. Tako da danas  nivou opština u BiH imamo sve  prisutnije  fiktivne azile  i kojekakve  manipulacije sredstvima namjenjenim za potrebe  humanog zbrinjavanja napuštenih životinja. Svakodnevno je sve  prisutniji partnerski  kriminal nalogodavaca i izvršitelja  koji djeluje u sastavu lokalnih zajednica a koje fiktivno rješavaju ova pitanja.Sve je veći broj  opšina koje na crno vanzakonskim metodama rješavaju pitanje nepuštenih životinja, ponašajući se  kao da im je  nametnuta zakonska   obaveza suvišan problem. Ne edukovani opštinski činovnici  pokušavaju  na stari tradicionaln neprihvatljiv (pobi sve i vrati se sam i bez svjedoka )  način zadržati prijašnju lošu praksu. Problem ovakog postupanja  je sve očitiji posebno  istekom datih rokova za usklađivanje  na nivou opština   jer nisu izgrađeni sadržaji a ne postoje  čak ni smjernice a kamo li programi koji bi kontinuiranim kastracijama i sterilizaciama djelovali u pravcu propisa. Ako se uzme u obzir da veoma mali broj veterinara zna raditi kastracije i sterilizacije pasa i mačaka onda je  jasno zašto se  nadležni do danas nisu  uključili  u realizaciju.

Edukacija  stanovništva  po ovim pitanjima kao i nmogim drugim  iz područja zaštite životinja  potpuno je zakazala  od strane nadležnih bez obzira na  stalno im ukazivanje aktivista zaštitara životinja na rapidno   rastući broj napuštenih neželjenih i odbačenih pasa i mačaka. Lokalne vlasti svoju obavezu prema građanima ne ispunjavaju na propisan način što već čini  veliki pritisak na   Društva za zaštitu životinja kao i pojedince koji se samostalno  iz etičkih pobuda  uključuju u rješavanje ovih problema. Njihov rad nije priznat od strane institucija iako je po načinu rada  transparentniji i efikasniji. Naravno da nisu  priznati, čak su svi bez bilo kakvih sredstava,  opreme i odgovarajućih objekata,  bez  obuke ali istovremeno sa onim što nemaju nadležne institucije  A to je: veliko  srce za životinje i stvarna  želja  da spašavaju živote ugroženih bića. U takvim okolnostima koje diktiraju specističko nastrojene institucije društvima za zaštitu životinja i samostalnim  aktivistima zaštitarima životinja  nemoguće je  učiniti sve ono što je od strane nadležnih   institucija propušteno.  Sva Društva za zaštitu životinja  u BiH su trenutno   već  preopterećena  stanjem  na terenu izazvanim nefukcioniranjem institucionalnih oblika žaštite životinja kao i ne provedbom donetih zakona i  propisa  iz ove oblasti.Odgovorni državni organi i zakonodavac ne smiju  dozvoliti da  teret  propusta  snose nevladine organizacije i lokalna  Društva za zaštitu životinja. Smatramo da za nastalo stanje odgovornost snose upravo oni koji su svojom neefikasnošću neradom doveli do toga da zakon ne funkcionira i ne  pokazuje nikakave  pa ni minimalne efekte u primjeni.

Svjedoci smo neviđenog brutalnog  nasilja i razaranja  na ovim prostorima  u  razdoblju  velikih  stradanja ljudi,nažalost  mnogi zločinci  su  nekažnjeno prošli. Isti ti i takvi kao i njihovi klonirani  replikanti   se sa istim žarom i motivom  i  danas   iživljavaju   na  životinjama. Ipak treba znati a i vjerovati . Prošlo je vrijeme kada  se mučenje životinja prešutno tolerisalo. Prošlo je vrijeme  koje je štitilo sve  te moralne nakaze i monstrume koji su vježbali  nasilje na životinjama da bi naoružani  nasrnuli na ljude i protv ljudi.  Zar to nije konačno  jasno ?! Odnos prema zaštiti životinja je značajan  katalizator  društvenih događanja . Priključite se našim akcijama i borbi za prava životinja.Prijavljujte svako pa i najmanje nasilje na životinjama, tražite  zakonsko sankcioniranje zlostavljača.Budite istrajni u toj borbi. Ne zanemarite ni  postupanje prema farmskim  životinjama koje ljudi eksploatiraju zbog hrane, pokusa i krzna, lišeno je  bilo kakve kontrole inspekcija, sve je prepušteno nahođenju pojedinaca koji  rade ili uzgajaju te životinje. U takvoj situaciji, najveća vrijednost bila je  donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Činjenica je da je BiH jedna od poslednjih zemalja evropskog kontinenta koja je donjela taj i takav zakon i  da dotad u BiH  nije postojao nikakav pravni oslonac u vidu  zakona  koji bi štitio životinje.

Zakonom protiv životinja

Pokazalo se  nažalost  da ovaj  Manifest specizma u BiH je  platforma tj.  Zakon koji  u mnogočemu omogućuje, pa čak i podstiče mučenje i zlostavljanje životinja. Po njemu ne samo da je moguće bez straha od kazne npr. rezati životinje, odstranjivati im dijelove tijela ”kupirati” (što rade i veterinari) s obzirom da one prema Zakonu o dobrobiti životinja kao da uopće ni nisu životinje, čak se može nekažnjeno  brutalno pretući psa. Naime, iako se ovim Zakonom zabranjuje namjerno nanošenje boli i ozljeda životinjama, sastavljači su ’zaboravili’ u kaznenim odredbama propisati kazne za takva nedjela. Da ne postoji član…BiH i 433RS. Kaznenog zakona kojim se sankcionira mučenje životinja, bilo  koji  krvnik bi mogao  umlatiti  svoju kujicu i nikada nebi bio kažnjen ni novčanom a kamo li  zatvorskom kaznom. Ovo nije jedini   presedan. S druge strane, ako lovac uđe u nečije dvorište i upuca psa na lancu, što je izuzetno čest slučaj, u najboljem slučaju će biti prekršajno kažnjen zbog korištenja vatrenog  oružja u naseljenom mjestu. Ubijanje psa nije kažnjivo ni po jednom zakonu, pa čak ni po Kaznenom, jer se ubijanje hicem iz puške ne smatra mučenjem životinje već bezbolnom smrću štetočine.  Nepostojanje Etičke komisije je samo detalj.  Zakon o dobrobiti životinja također dozvoljava krvave kućne zabave uz masakriranje  svinja na krmokoljima kao i nastupe životinja u cilju zabave(koride i štraparijade).

Ovakav Zakon  potvrda je nespremnosti zakonodavca  da zakonskim aktima pokuša stvarno zaštiti najobespravljenije, čijim životima neograničeno se  manipulira zbog vlastite komocije i etičke nezrelosti. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.  je u resoru Ministarstva spoljnje trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Zar to nije očit primjer direktnog  sukoba  interesa(?) obzirom na kulturološku   ulogu   Zakona koji bi za osnov  morao imati  etički a ne trgovački ili veterinarski kodeks. U svakom slučaju  Društva  za zaštitu i prava životinja sve glasnije istupaju u javnosti tražeći promjene u postupanju prema životinjama, kao logičan korak u razvoju civilnoga društva. Zaštita životinja  u zemljama okruženja  sve više dolazi u fokus javnog interesovanja, s porastom senzibilizacije ljudi za patnje životinja.

Specizam u temelju Zakona o zaštiti životinja

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ne samo da je Zakon on  oslikava svijest naroda u trenutku  vrijemna  u kojem je nastao. S toga  budimo svjesni  da on regulira institucionaliziranu izrabljivačku praksu prema  bićima koja  za sad nemaju izbora a ni  moć govora, koja još uvjek  nemogu reći  ’ne’ i nemogu se suprotstaviti pogrom , nemogu čak ni  pobjeći ili se na bilo koji način odbraniti od progona i terora navodno više vrste. Takav kakav je i nadalje će (p)održavati specistički pristup više vrste  životinje zvane čovjek,  predrasudu prema kojoj životinje postoje kao niža  vrsta koju kao navodno superiornija i vrednija vrsta čovjek može eksploatisati po potrebi.Vrijeme je da konačno  kao humana bića progledamo i postanemo  svjeni patnje svih  zatočenih  životinja,  uzgoja  na farmama straha bića koja će i u buduće biti  klana da bi ih mrtve jeli.Testiranja na životinjama su takođe stvar prošlosti i zabluda od koje se mora odustati napredkom nauke i tehnologije. Zaštita životinja nije u skladu s držanjem životinja u ropstvu, manipulacijama njihovim tijelima, klanjem i drugim oblicima relativiziranja njihovih života i patnje. Stoga držanje životinja i postupanje s njima na manje okrutan način, kao što je regulirano Zakonom o zaštiti životinja BiH, predstavlja tek početni  kompromis i nastojanje da se patnje životinja umanje s obzirom da ih je Zakonom, zbog većinskog stava ljudske vrste prema životinjama kao ’manje vrijednima’ i predmetima ljudske koristi, nemoguće posve ukinuti.  Životinje kao bića koja osjećaju imaju etička  prava pa je za očekivati da će  imati i zakonska na nivou Ustava. Aktivistima za prava životinja tek predstoje  veće akcije na  svim nivoima  po pitanju   edukacije  javnosti u cilju  razotkrivanja  nasilnih praksi prema životinjama,kroz niz  akcija koje će skretati pažnju  na čovjekovo postupanje prema životinjama.Kritički stav kao  i argumentiran doprinos poboljšavanju  zakonske platforme u BiH smatramo  proritenim  dijelom  aktivnosti svakog od nas.